Je li to animacija ?

Upitate li animatore u WETA radionici, oni će vam reći da su avatari i Na'viji animinirani. Upitate li Jima Camerona, on će reći da su likove odglumili glumci. Istina je da su oboje u pravu. Bila je potrebna golema vještina animacije kako bi se osiguralo da likovi izvedu isto što su glumci izveli. No, istovremeno, te izvedbe nisu na nikoji način uljepšane ili pretjerane. Animatori su se trudili postići apsolutnu vjernost glumačkim izvedbama, napravivši ništa više i svakako ništa manje od onog što su Sam, Zoë ili Sigourney napravili tijekom snimanja u Volumenu. Naravno da su animatori dodali neke dijelove koje glumci nisu mogli izvesti sami, kao što su kretnje repom i ušima. No, čak i u tim slučajevima, cilj je bio ostati usklađen sa emocijama koje su stvorili sami glumci tijekom snimanja. Stoga, kada Neytiri bijesno šiba repom ili spusti uši, animatori su samo dodatno izražavali ljutnju koju je Zoë stvorila u trenutku igranja dotične scene.

„Glumci me pitaju pokušavam li ih zamijeniti,“ kaže Cameron. „No istina je skroz  suprotna, mi ih pokušavamo osnažiti, dati im nove metode da se izraze i da stvaraju likove bez ikakvih ograničenja. Nikako ne želim zamijeniti glumce; ja iskreno uživam raditi s njima. To je moj posao kao redatelja. Ono što pokušavamo zamijeniti je pet sati koje bi glumci provodili u stolici za šminkanje, što je uobičajen način za stvaranje likova kao što su vanzemaljci, vukodlaci, demoni i ostali. Sada glumci mogu biti tko ili što god požele, bilo koje dobi ili čak spola, i sve to bez potrošenog vremena i neugode koju zahtijeva složeni proces šminkanja.“

Saldana je mjesecima trenirala kako bi stvorila fizičku stvarnost svog lika, kako bi u potpunosti mogla izraziti Neytirinu prirodnu atletsku gracioznost. Bila je svjesna kako ovo nije samo glasovna izvedba za tipičan animirani film, već „potpuna izvedba“, i da će svaka nijansa njenog izraza lica i pokreta tijela biti zabilježena na snimci.

Cameron je, uz prekide, sa glumcima u Volumenu radio više od godinu dana. Taj proces je bio jednako intenzivan kao snimanje na stvarnom filmskom setu, osim što nije bilo svjetla ili kamera. Bila je to čista gluma. I to je glumcima omogućilo da se zaista fokusiraju na svoje izvedbe, i na emocionalnu istinu svakog trenutka, bez svih ometanja snimanja. Proces je oduševio kako redatelja, tako i same glumce, i svi su uživali u odnosu i fokusu koji im je omogućila performance capture tehnologija. No, tek kada su Cameron i njegovi glumci vidjeli prve dovršene scene iz WETA-ine radionice su u potpunosti shvatili koliko će ovaj film zaista biti revolucionaran. Neytiri, Jake i Grace su u istinski oživjeli.

Za AVATAR je bilo ključno ostvariti apsolutnu autentičnost izvedbe za sve te brojne likove. Kompjuterski generirani likovi u AVATARU morali su biti, kaže Landau „stvarni, puni duha i emocija.“ Cameron dodaje: „Svaka nijansa izvedbe je potekla od glumaca, koji rade sve što u filmu vidite da rade njihovi kompjuterski generirani likovi, do najmanje geste rukom. Ti likovi SU točno i samo ono što su glumci stvorili.“

AVATAR ide i korak dalje, stavljajući te foto-realistične likove u svijet koji je također kompjuterski generiran, no koji u potpunosti djeluje stvarno. Svaka biljka, svako stablo i svaki kamen su stvoreni i oblikovani u kompjuterima tvrtke WETA Digital. Značajni proboji u osvjetljavanju, sjenčanju i oblikovanju omogućili su stvaranje potpuno foto-realističnog svijeta koji je svojim detaljima vanzemaljski, no koji na pogled djeluje sasvim prirodan. WETA-i je bilo potrebno više od Petabajta (tisuća terabajta) digitalnog prostora za sve kompjuterski generirane dijelove filma; sve brojne biljke i životinje, insekte, kamenje, planine i oblake. Za usporedbu, na filmu „Titanic“ je bilo potrebno svega 2 terabajta za stvaranje (i potapanje) cijelog broda i tisuća putnika; dakle tek petstoti djelić materijala korištenih za AVATAR.

Uz svu tu složenost, AVATAR je snimljen stereoskopskom 3D tehnikom. Tako da nije samo WETA morala kompjuterski generirane scene oblikovati u 3D, već su i igrane scene također morale biti snimljene 3D tehnikom. Za to je Cameron upotrijebio Fusion kamera sustav, koji je stvorio zajedno sa Vinceom Paceom. Sedam godina razvijanja je uloženo u stvaranje tog sustava, koji je danas najnapredniji stereoskopski sustav na svijetu. Kamere su na snimanju AVATARA funkcionirale besprijekorno, omogućujući skladno spajanje scena igrane akcije sa kompjuterski generiranim scenama u jedinstvenu cjelinu.

Zbog brojnih slojeva tehnologije razvijene specifično za potrebe ovog projekta, AVATAR je daleko najizazovniji film koji je Cameron ikada snimio. Autori filma su se našli u nepoznatim vodama, pronalazeći odgovore na brojna pitanja kako je produkcija napredovala. Osamnaest mjeseci su proveli razvijajući performance capture sustav, prije nego je uopće snimljena ijedna scena s glumcima. „Uvijek sam se trudio pomaknuti granice,“ ističe redatelj. „No ovaj put granica se odupirala. Pa smo morali gurati jače. Iskustvo snimanja AVATARA bi usporedio sa skakanjem s litice i pletenjem padobrana tijekom pada.“

No, sve ove revolucionarne tehnologije su ipak samo alati kojima se služio i uvijek su stavljani u službu same priče, emocija i likova. Producent Jon Landau komentira: „U konačnici, reakcija gledatelja na film neće imati veze sa samom tehnologijom; oni će reagirati na likove i priču koje je Jim stvorio. Tehnologija je Jimu omogućila da ispriča priču koju inače ne bi bilo moguće ispričati.“ Cameron dodaje: „Uvijek se sve svodi na jedno pitanje; Je li ovo dobra priča? Diskusija će se vodit o likovima, i ljudskim i vanzemaljskim, i njihovim putovanjima.“

Landau uspoređuje Cameronovo korištenje revolucionarnih alata u AVATARU sa snimanjem njegovog Oscarom nagrađenog filma „Titanic“ i korištenjem tadašnjih vrhunskih tehnologija. „U filmu 'Titanic' Jim je pomoću vizualnih efekata gledateljima dao osjećaj da sudjeluju u tom djeliću povijesti; u AVATARU koristi nove tehnologije kako bi ljude prenio u budućnost na drugom svijetu.“ Cameron objašnjava: „Tehnologija je toliko napredna da jednostavno nestaje; ostavljajući samo čaroliju, osjećaj da ste zaista tamo, i da su priča, likovi i emocije zaista stvarni.“