Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

ZagrebDox: U krivo vrijeme na krivom mjestu Johna Appela

NAGRADE I DOGAĐANJA / OBJAVLJENO: 28.02.2013. / Autor: Iva Cikojević ZagrebDox: U krivo vrijeme na krivom mjestu Johna Appela

Na tankoj granici između života i smrti

Jedan od najcjenjenijih nizozemskih redatelja dokumentarnih filmova John Appel, na ZagrebDox vratio se nakon nepune tri godine, a nedavno je bio i gostom-predavačem u zagrebačkom KIC-u gdje je održao hvalevrijedan i edukativan masterclass o stvaranju najbolje priče i karaktera za dokumentarce. Dok se 2009. Na ZagrebDoxu predstavio intimistički obojenom pričom 'Igrač' koja autobiografski otkucava bilo jedne potresne obiteljske povijesti trajno narušene očevim kockanjem i u žarište istraživačkog dokumentarizma (po)stavlja fenomen ovisnosti, u svom novom, ovogodišnjem uratku 'U krivo vrijeme na krivom mjestu' secira utjecaj domino efekta na ljudsku sudbinu i posljedično ulogu slučajnosti u ljudskoj tragediji. Pred kamerom se našlo pet osoba koje su, 'igrom staklenih minuta' preživjele brutalni pokolj Andersa Breivika 22. srpnja 2011. na otoku Utoyi, kao i njegov bombaški napad u središtu Osla istog dana.

Obično neki 'izvan normale' događaj, kao spomenuti, bude motivacijskim okidačem što redatelja inspirira da ga filmski ovjekovječi, no ovdje se autor našao na drugom kraju 'klackalice'. Pronašao je temu znatno prije nego ona njega. Poslužila mu je tek kao okvir za fotografiju ljudskih lica ujedinjenih jednom ljudskom tragedijom. Privlače ga snažne i bolne priče, zato se i ova, iako povodom bezokusna, našla na njegovom doku-meniju. Ljudska sudbina i može li je se promijeniti? Zašto samo jedna drukčija majušna odluka danas tako drastično može promijeniti sutra? Kako granica između života i smrti može biti toliko tanka da u nju stane tek jedna, jedina sekunda?

U krivo vrijeme na krivom mjestu

Prvi protagonist završio je u kolicima i izgubio vid uslijed bombaškog napada jer je odlazak u ured zbog pranja rublja odgodio za jedan dan, a druga je djevojka bila posljednja žrtva na otoku ubijena s dva hica s leđa jer je nestrpljiva krenula minutu ranije bez prijateljice na ručak. Troje ih je preživjelo, među njima i trudnica, jer su se na vrijeme skrili u WC. Roditelji stradale djevojke iz Gruzije burno se prepiru; dok majka jecajući prepričava staru narodnu legendu prema kojoj je čovjek iz sela sanjao da će sutradan umrijeti pa je u strahu javio da neće doći na posao, taj je dan na koncu poginuo padom s balkona dok je spašavao svoju dragu zatočenu u stanu, i tako naglašava neizbježni udar sudbine, otac kategorički to odbija i tvrdi - da nema tog monstruma, moja bi kćerka sad bila živa.

Domino efekt? Što bi bilo kad bi bilo i zašto se baš netko našao u krivo vrijeme na krivom mjestu? U filmu se ne spominje ni ime zločinca niti se 'istipkavaju' suhoparne činjenice ili pak brojke o stravičnom događaju, autor bježi od političkih konotacija i ne zanimaju ga motivi ubojice - jer nije važno tko je to učinio, jer se to moglo dogoditi bilo kada i bilo gdje na nekom drugom kutku zemaljske kugle - već sudbina i oni kojih se ona (do)tiče.

Kako je u to doba u Norveškoj taj zločin izazvao golemu internacionalnu medijsku pompu (mnogi su sudionici više puta svjedočili o tome pred BBC-jevim i drugim mikrofonima) i građani su stoga bili hiperosjetljivi jer je to učinio 'jedan od njih', i to u zemlji koja slovi kao jedna od najsigurnijih u Europi (čime gruzijska djevojka, koja će kasnije stradati, s osmijehom tješi brižne roditelje na odlasku), redatelj je protagoniste namjerno potražio izvan granica Norveške, a pritom je najteže bilo doći do žene iz Ugande koja je upravo na svijet trebala donijeti svoje prvo dijete. Kada je nakon višemjesečne bezuspješne potrage John gotovo mislio odustati, još se jednom umiješala igra slučaja, i na nju je nabasao u svom susjedstvu u Nizozemskoj.

Kod svih je sugovornika koji su sačuvali živu glavu te nakon tragedije nastavili sa svojim životima, proces otvaranja 'vrata' iza kojih su čučali traumatizirani osjećaji i iskustva, tekao mic po mic. Zanimljivo je da su najprije, još preplavljeni doživljajima, iz njih tekle bujice riječi bez zaustavljanja, a potom su, kad su uistinu shvatili što im se ondje dogodilo, ponovno ta ista vrata posve zatvorili, tako da je do ponovnog snimanja uslijedila veća pauza.

Zaokruženu kompoziciju filma ujedinjuje veličanstven, a istodobno vrlo opasan let bajkovitim eldoradom norveškog krajolika kojim se bave strastveni hobisti. Na početku priče prvi je nesretnim slučajem doživio svoj posljednji let i otkucaj srca, a drugi je na kraju priče pobjegavši iz gradske vreve baš taj dan nakanio letjeti i tako izbjegao pogibiju u Oslu. Dok kamera smještena na njihovim glavama plovi bespućima tih prirodnih ljepota, a čovjek u letu, jer je spreman na rizik, dostiže vrhunce života, lebdi i metafora o tom istom i jedinom životu koji nikada i nipošto ne želimo izgubiti.

zagrebdox dokumentarni festival John Appel Iva Cikojević U krivo vrijeme na krivom mjestu Wrong Time Wrong Place


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?