Neka ostane među nama (2010)

Noć je, snijeg pada. Mlada zgodna djevojka hoda ruku pod ruku s mršavim, otmjenim i dobro držećim NIKOLOM (49) i njegovim mlađim bratom, malo punašnijim, zapuštenijim BRACOM (42). Krišom ulaze u bolnicu, gdje umire otac njih dvojice, znameniti slikar.

Stari drijema. Na noćnom ormariću je blok za crtanje i flomaster sa započetim crtežom, na zidovima oko postelje vise crteži, svi s istim motivom golih muškaraca i žena u spolnom činu. Braco se zaustavi pokraj jedne, osobito perverzne skice s dvije žene i jednim muškarcem i začuđeno pogleda usnulog oca. Za to vrijeme Nikola je nešto šapnuo djevojci, a ona se poluglasno, malo nervozno nasmijala pa izazovno gledajući Nikolu podigla suknju, spustila gaćice i prišla postelji, sasvim blizu umirućem slikaru. Braco je sjeo na obližnju stolicu znatiželjno iščekujući njegovu reakciju. Stari otvara oči, ugleda pičku pred sobom i ozari se. Blaženo sklopi oči. Glava mu utone na jastuk. Umre.

Tako počinje priča koja se događa u Zagrebu danas, u rasponu od godine dana, i u kojoj svatko od petero glavnih junaka ima zasebnu, vrlo intimnu priču o svom “duplom životu”. Pet povezanih, ponekad i paralelnih, gorko slatkih pripovijesti o ljudima u potrazi za ljubavlju i srećom.