Gledali smo: Sve o jednoj djevojci

Galerija fotografija

Piše: Mladen Šagovac

Naslov, Sve o jednoj djevojci je u potpunoj suprotnosti ovoj priči i onome o čemu ona zapravo govori. Premda bi se priču dalo donekle svesti u okvire svega što bi trebali znati o šesnaestogodišnjim djevojkama. Međutim, to nije tako i ovdje je više riječ o asocijacijama.

Nemoguće je sve šesnaestogodišnjakinje izgeneralizirati svodeći ih u jedan lik inteligentne djevojke s početka šezdesetih, koja se trudis teći što bolju naobrazbu kako bi lakše upisala željeni fakultet, ali zato možemo životnu školu koja pred teenagere ali i njihove roditelje stavlja raznorazne zamke i zapreke na putu do osamostaljenja.

Uz to, film je svojevrsna edukacija današnjici kako je kroz živote malih ljudi izgledao početak druge polovice dvadesetog stoljeća. Nemoguće je izbjeći preočitu paralelu sa Londonom iz sredine šezdesetih kada je tad "nevinom" seksualnom životu uljuđenih londončana antibaby pilula skinula nevinost uvevši ih u svijet seksualnih sloboda i ludih swingerskih orgija.

Upravo tako nevino na početku filma izgleda mlada Jenny (Carey Mulligan) u trenutku kada upoznaje duplo starijeg Davida (Peter Sarsgaard). Nemoguće je ne uvidjeti ovakvu paralelu, pogotovo ako ste ozbiljniji poznavatelj opće kulture dvadesetog stoljeća. David svojom izravnosti ne samo da opčinja Jenny, već i njene roditelje Jack i Marjorie (Alfred Molina i Cara Seymour) tradicionalističke robove ambicija spram svoje jedine kćeri.

Mulligan je vješto uskočila u ulogu mlade djevojke, prikazujući maštarenje maturantica upravo onakvim kakvo jest, naivno i neiskvareno. Kao njenu potpunu suprotnost, uopće ne čudi što je švedska režiserka Lone Scherfig za ulogu Davida odabrala Sarsgaarda koji je veći dio svoje karijere gradio na negativnim likovima. Iako lijepo upakiran u skupa odijela, profinjen glazbeni ukus i u skupom automobilu, lik Davida je zapravo pristojna slika današnjih "sponzora" a time ga publika i automatski doživljava kao negativca koji će loše utjecati na Jenny.

Slika radnje ove netipične, ali već viđene, priče je upotpunjena dodavanjem naoko pratećim ali bitnim likom Jennyne učiteljice Miss Stubss koju je Olivia Williams toliko dobro odglumila da ju uopće nisam uočio kao Oliviu Williams. Stup otpora nehajnom hedonizmu koji predstavlja David, Miss Stubss jasno iskazuje kada otvoreno odbija skupocjeni parfem koji joj Jenny donosi po povratku iz Pariza. Njoj pak, potpuna su suprotnost Jennyni roditelji gladni kćerkinog društvenog uspjeha. U jednom trenutku odlučni da Jenny ustraje na potpunom fakultetskom školovanju, a u drugom pak, nakon predubokog popuštanja Davidu da se uplete u njihove živote, prepušteni situaciji u kojoj traže u Davidu savršenog muža kao uglednog pripadnika višeg društva.

Film unutrašnjih suprotnosti likova i radnje, svoj vrhunac predočava nakon Davidove bizarne prošnje Jenny, nakon čega se sve okreće protiv sada već razbahaćene djevojke očarane poimanjem sebe kao pripadnice visokog društva. Sva domišljatost Jenny i Davida u manipuliranju roditeljima kako bi što više vremena provodili zajedno, ispuhuje se nakon što ona otkriva da David živi svega par ulica od nje, te da je već oženjen. Potpuni fijasko životne škole koju je prošla ovom avanturom prijeti joj da izgubi svoju šansu za upis na sveučilište Oxford.

Poruka je jasna, najteža škola je upravo ona životna u kojoj učimo na teži način, na greškama. Kinematografija ovog filma je skladna, uloge tečne sa zahtjevima scenarija i potpuno uklopljene u okolinu. Melodrama bez preteških dijaloga, bez prenaperlitane sladunjavosti između Davida i Jenny. Dapače, cijelo vrijeme Jenny je zlatna ribica, mekog karaktera poput Amelie Poulain dok je David iskusni predator koji iskorištava lakomislenost i radoznalost mlade djevojke ispuhujući na taj način svoju krizu srednjih godina. Upravo stoga ne čudi učestalost nominacija za nagrade.

Sve o jednoj djevojci je zaista kvalitetna melo-drama za ozbiljnu filmsku publiku ali mu nedostaje još samo jedna stepenica do neke od prestižnih filmskih nagrada, glamuroznost. Ta prokleta napuhanost priče, kamere, likova i scenografije se zagubila negdje u tipičnoj švedskoj skromnosti redateljice Lone Scherfig. Upravo element koji je priču o simpatičnoj Amelie Poulain napravio svjetskim superhitom, svojim nedostatkom Priču o jednoj djevojci će ostaviti na razini bolje televizijske drame.

drama Cinestar Movieplex film recenzija Mladen Šagovac Alfred Molina Peter Sarsgaard dvd cineplexx filmovi ljubavni art house carrey mulligan