Gledali smo: Previše je složeno

Piše: Ines Ignjačić

Današnje romantične komedije puno su više komedije nego što su romantične. Postalo je teško napraviti balans između nečega što će nasmijati zahtjevnu publiku, i to sve slojeve publike, a istovremeno biti realno, novo i - romantično. Previše je složeno to uspijeva tek donekle. Možda se više dotiče romantike nego humora, no s obzirom na setup likova to može biti samo pozitivno.

Razvedeni bračni par se nakon deset godina braka nađe u neobičnoj situaciji i iz te situacije se dogodi seks koji se pretvori u aferu. Na dodjeli diplome njihova sina oboje odsjednu u istom hotelu u New Yorku i nakon nekoliko čaša alkohola, sve ono što se gradilo (ili razgrađivalo) posljednjih deset godina, sada pada u vodu.

Pedesetogodišnja Jane (Merly Streep) našla se u konfliktu dvostrukog privlačenja; ženi koja je u jednom trenutku strahovala da će iskusiti fiziološke posljedice od nedostatka testosterona u svom životu, preko noći u život ulaze dva muškarca ; bivši muž Jake (Alec Baldwin) s kojim ima troje odrasle djece, te arhitekt (Steve Martin) koji će joj ostvariti dugogodišnji san i preurediti kuću onako kako želi. Jane se tako nađe u dilemi treba li slijediti razum ili srce, a najgore je to što ne zna što joj uopće govori razum, a što srce. K svemu tome, ovo je ljubavni tro-i-pol-kut, a to pola vrha čini Jakeova nova žena, mlada i atraktivna poduzetnica, koja „za prtljagu“ ima i šestogodišnjeg razmaženog, lukavog i usamljenog sina.

Svaki razvod događa se s razlogom, pa je pitanje ima li smisla vraćati se nečemu što se dogodilo s razlogom. S jedne strane Jane i Jakea još uvijek povezuje neka vrsta ljubavi, a s druge strane, da je ljubav dovoljna, do razvoda ne bi ni došlo. Upravo je taj začarani krug ono što njihovu situaciju čini – previše složenom.

Meryl Streep ima podosta obiteljskih priča snimljenih iza sebe pa ne iznenađuje da se i ovdje potpuno posvetila ulozi i sasvim solidno postala Jane koja se našla u ulozi nečije ljubavnice, iako je upravo to ono što je oduvijek smatrala najviše ponižavajućim; dok je bila u braku muž joj je imao ljubavnicu, a sada ona tom istom mužu postaje ljubavnica.

Publika je navikla gledati priče u kojima se parovi u kasnim dvadesetima nalaze pred iskušenjima veze, ne znaju rade li prave stvar i i preispituju se „je li to to“. Ovdje se zreli odrasli ljudi nalaze u toj situaciji, a još ju bizarnijom čini njihovo skrivanje afere, osobito od vlastite djece. Ta djeca, po svakoj evolucijskoj logici, priželjkuju da im roditelji ponovo budu skupa, no samo ako to ne zahtjeva još jedno proživljavanje razvoda (odnosno rastave) na koži cijele obitelji. Nadalje, vidjeti 50-godišnjake koji konzumiraju marihuanu vrlo je neobično (i također nešto na što publika nije navikla), toliko da vam čak i ako ste veliki protivnik svih ilegalnih biljaka dođe da mijenjate zakon o legalizaciji, jer je takvo opuštanje nekad ili potrebno ili zabavno, osobito ako „niste već 27 godina“.

Scenarij (Nancy Meyers) i montaža se savršeno međusobno nadopunjuju. Scena u kojoj Jane govori Jakeu da neće s njim plesati i sljedeća u kojoj su skupa na plesnom podiju samo je primjer te simbioze. Također, glazba je – iako ne samo po sebi posebno kvalitetna ni upečatljiva – odlično prilagođena za ono čemu je podloga.

Film je idealan za pogledati ga u obiteljskoj atmosferi, pogotovo ako imate složnu i potpunu obitelj. U suprotnom bi vas mogao rastužiti. Ali ne previše, jer nije dovoljno snažan da potakne katarzu ili nešto iz te kategorije. Pozitivnim ocjenjujem ideju da se lik iz filma nađe u situaciji za koju nikada sam sebi ne bi procjenio da će se naći, kao i činjinicu da su stvari u životu uvijek nepredvidive, što je nit krute realnosti u cijeloj priči. Vrlo potrebna nit.

Galerija fotografija