Gledali smo: Muškarci koji mrze žene

Galerija fotografija

Publika uzvraća udarac

Redatelj David Fincher ("Sedam", "Klub boraca", "Zodijak", "Društvena mreža") nikada nije volio igrati po pravilima, možda je upravo to i glavni razlog zašto ga toliko volimo, jer nam je dosta vladajućeg establišmenta, napada filmskih klonova bez osobnosti  i općenitog nasrtanja na dobar ukus. U dupkom ispunjenom kinu prikladno kasne premijere filma "Muškarci koji mrze žene", prvim agresivnim taktovima "Immigrant Songa" u obradi Karen O i Trenta Reznora, publika uzvraća udarac i spremno sjeda u imperijske razarače – prelazi na Tamnu stranu; treba li uopće spominjati, božićni Ewoksi prvi će stradati, jer, Fincher je prihvatio posao da provocira i potiče, razara konvencije, nikako i podilazi. Dobrodošli u vašu osobnu noćnu moru, onu gorko-slatku - na kraju ipak nema trzanja – samo snoliki povratak u stvarnost. I bol, čini se, zna biti adiktivna.

Od prvih prizora snježnog (zaleđenog) švedskog pejzaža, u mećavi koja označava začetak fabularne oluje, budimo odmah jasni, ovaj je film dizajniran da vas utopi u svojoj ledenoj atmosferi, dodatno pojačanoj izuzetno ambijentalnim, potkožnim instrumentima glazbenog elektroničkog dvojca Trent Reznor/Atticus Ross (dečki su već dobili Oskara za "Društvenu mrežu"). Kamerman Jeff Cronenweth ("Klub boraca") uhvatio je bit Švedske, urbanog i u filmu sasvim skladnog, artificijelnog okruženja.  Ericsson, IKEA, Coca-Cola, Apple, 7-Eleven i McDonald's redaju se u kaosu marketinga koji, za razliku od filmova o Jamesu Bondu, dijeli prostor sa ostatkom pokućstva u ravnopravnoj mjeri i neupadljivo.  Junaci Larssonove proze dijelom su jedne tako bliske, a opet paralelne stvarnosti, svi glumci redom pričaju engleskim jezikom (i sočnim, švedskim naglaskom), ispijaju kave, jedu sendviče, otpuhuju dimove, a pojam "švedski noir" dobiva svoje pravo značenje jednom kada krene ona prava misterija – u izolaciji i tajanstvenosti, šaputavim tajnama iz mračne obiteljske, dijelom i državne prošlosti.

Muškarci koji mrze žene: Trailer

Ukoliko se pronalazite u grupaciji milijuna čitatelja koji su pročitali barem prvu kariku globalno popularne trilogije Stiega Larssona – Millenium - tada su vam bez sumnje u mislima ostali nesvakidašnji likovi poput Mikaela Blomkvista (Daniel Craig) i Lisbeth Salander (Rooney Mara), također se prisjećate bizarne otočke misterije i šokantnih događaja koji bi i inspektora Herculea Poirota natjerali da obrije brk te, preselivši se na Havaje, nastavi živjeti prodavajući… Kokosove orahe.

Tko je zapravo Mikael Blomkvist? Medijski eksponiran, vječito kontroverzan novinar političkog mjesečnika "Millenium", ne tako davno optužen za klevetu u parnici protiv industrijskog moćnika Hansa Erika Wennerströma (Ulf Friberg). Mikael uskoro odgovara na tajanstveni poziv jednog sasvim drugog "Direktora svijeta", ostarjelog čelnika obitelji Vanger, Henrika (Christopher Plummer), koji će svoje pregovaračke sposobnosti upotrijebiti ne bi li hajku na Blomkvista okrenuo u svoju korist. "Muškarci koji mrze žene", iznenadno, pretvara se u nelagodnu otočku misteriju. Naime, na dalekom hladnom sjeveru, u fiktivnom gradiću Hedestadu, nalazi se imanje obitelji Vanger, a u svakoj je pori zimskoga okruženja ugrađena samo jedna misao – ovo neće dobro završiti. Na Mikaelu je da otkrije što se dogodilo sa Henrikovom nećakinjom Harriet Vanger prije čak 40 godina, tko ju je iz disfunkcionalne obitelji  ubio tog kobnog dana, 29. rujna 1966., kada je netragom nestala. Zauzvrat će dobiti željenu osvetu, Wennerströma na pladnju.

Salander protiv Svijeta

Naravno, scenarist Steven Zaillian ("Schindlerova lista", "Hannibal") zna koga to publika ipak najželjnije očekuje i stoga maksimalno potencira drugi dio karizmatične slagalice – lik antisocijalne hakerice/pankerice Lisbeth Salander. Okolnosti će htjeti spojiti jedan od najčudnijih parova u povijesti novije književnosti/kinematografije, a dok minutažom kao željni promatrači uopće zaslužimo svjedočiti jednom takvom socijalnom eksperimentu, Fincher će se itekako potruditi ne bi li nam pobliže dočarao kako je to biti Salander u društvu koje prihvaća sve, osim Salander.

Neka ne bude nikakvih upitnika na kraju rečenice, Rooney Mara je čarobna. Izrasla je u samo godinu dana, iz one efektne, ali kratkotrajne pojave na početku "Društvene mreže", kao "Djevojka koja je nogirala Zuckerberga" (Jesse Eisenberg) - Erica Albright – Rooney je postala biće od bijesa i mržnje i osvete, ali i toliko toga ispod kože od slonovače da bi još jedan tekst bio sasvim pravedno rješenje. Skrivena ispod piercinga, prekrivena tetovažama (dominira zmaj na leđima), ukrašena ratničkom goth-šminkom i stavom koji progovara: Ne za***avaj se sa mnom, u svakom trenutku, Salander je istinska kraljica filma koji se u američkom prijevodu odaziva upravo na njezino ime "Djevojka s tetovažom zmaja". Dragan Armansky (naše gore list, Goran Višnjić), njezin šef u tvrtci Milton Security možda je najbolje sročio Lisbeth riječima: "Ona je drugačija, u svakom pogledu".

Ne zaboravimo, još uvijek je vrijeme božićno-novogodišnjih praznika, ali ako to do sada niste shvatili – ovaj film je mračan, jako. Naći ćete u njemu scene koje nisu ono što nazivate idejom lake vikend zabave, ali zahvaljujući glumi spomenute Rooney, obećajem vam, ostajete prikovani za sjedalo do samoga, treba li naglašavati, katarzičnog kraja. Pritom, vođena sigurnom rukom očinskog mentora Davida Finchera, koji ni u kojem trenutku ne želi likovati nad strašnim scenama, već ih artističkom vizijom utiskuje u podsvijest kao i renesansni majstori nekada prije, Salander iz neželjene, odbačene, izmučene pojave postaje Vaša (anti)heroina, lik za kojeg ćete navijati, nad čijim ćete postupcima sklapati oči, likovati i potiho se smiješiti. Ona je stvarna, svjesna i seksualna osoba, ona je od krvi i mesa, apsolutno neodoljiva filmska kreatura.

Glumačku stranu ljudskosti drže i Robin Wright u ulozi Mikaelove suradnice i povremene ljubavnice Erike Berger, Stellan Skarsgård kao Martin Vanger, mladi upravitelj carstva obitelji Vanger te Joely Richardson kao Anita Vanger.

Po završetku filma, kinodvorana u tišini se praznila, uz odjavnu pjesmu "Is your love strong enough?" ("How to Destroy Angels"), fanfare su već odrađene u zamišljenim pogledima i idejama ispunjenim glavama, ovo nije film godine, ovo je božićni film godine, usudite se ne pogledati.

recenzija Rooney Mara David Fincher muškarci koji mrze žene millennium trilogija The Girl with the Dragon Tattoo Ivan Čupić Millennium David Craig