Gledali smo: Miral

Nakon vijesti koju je objavio naš kolega Davor Ivanov, kao isprovocirani kontroverzom koja je stvorena oko filma Miral morali smo isti pošto-poto pogledati. Očekivali smo nekakav aktivistički film, pun krvave brutalnosti, što i jeste slika, današnjeg Bliskog istoka. Nije da smo razočarani što spomenuti film gotovo uopće ne prikazuje fizičke brutalnosti i nasilje nego smo jednostavno zatečeni prežestokim reakcijama na ovaj, u svojoj suštini, pomirljivi i neutralan film.

Deir Yassin i miješane ljubavi

Jedino što bi Izraelska strana eventualno mogla zamjerati ovom filmu jest, spominjanje masakra u Deir Yassinu koji se dogodio krajem prve polovice 20. stoljeća, ali sam film se istim uopće ne bavi, niti svaljuje krivicu na ikoga, niti išta što bi zaista izazvalo kontroverze i proiciralo nekakvu negativnu sliku o ikome u očima javnosti. Dapače, tko god nije povjesničar koji se eksplicite bavi Bliskim istokom teško da će ime sela Deir Yassin prepoznati kao jedan od krucijalnih momenata u povijesti bliskoistočnog sukoba.

Druga stvar koja je također mogla zasmetati izraelske veleposlanike pri UN-u je prikaz izraelske djevojke zaljubljene u Palestinca ali opet, ni taj dio priče nije prikazan kroz, da se tako izrazimo, 'konjsku oglavinu' s ograničenim pogledom već stereoskopski, prikazivajući gledišta obiju strana te u kojoj su mjeri uskogrudne i paranoične kada dolazi do takvih 'miješanih' ljubavi.

Terorizam

Film 'Miral' ne izbjegava ni problem terorizma na bliskom istoku. Daleko od toga, kada prikazuje zatvorsku ispovijest palestinske teroristkinje koja svojoj cimerici prepričava svoj bešćutan akt podmetanja bombe u kinu, redatelj to čini bez ikakve empatije. Dapače, filmom smjestivši monstruozni akt u kino dvoranu za vrijeme prikazivanja filmskog remekdjela Romana Polanskog 'Repulsion' (1965) provocira gledatelja da još manje suosjeća s osobom koja služi tri doživotne kazne zbog masovnog ubojstva nevinih ljudi pred samim oltarom moderne umjetnosti.

Potpuno osobna priča i gledište

Film i nema baš previše umjetničkih momenata, čak su pojedine scene rađene nespretno i aljkavo te ne ostavljaju gotovo nikakav emotivni impakt na gledatelja. Ma čak su i dijelovi priče nespretno prikazani i prepričani tako da gotovo nije impregniran emocijama već na momente suhim tehničkim prepričavanjem nečije osobne priče.

To se ponajviše može zamjeriti samoj autorici romana i scenaristici ove priče Rulai Jeberal, jer, u svojim konturama sama priča ima više prostora za emocije no što ih uopće dočarava.

Zajedništvo

Tek je nekoliko momenata u kojima film iskazuje svoju krajnju svrhu a to je neka vrst buđenja moderne svijesti i nade kakvu zastupa autorica romana i scenarija. Činjenica je da su i Izraelci i Palestinci tamo prisutni od vajkada i da u budućnost neće moći jedni bez drugih, odnosno da ni jedna od ovih, na momente krvavo, sukobljenih nacija neće daleko stići bez međusobnog pomirenja te da će prije ili kasnije morati uspostaviti nekakvo zajedništvo i mirni suživot, a čemu danas teži sve veći broj mladih obiju strana.

Nema u ovom filmu ništa kontroverzno što bi u negativnom svjetlu prikazivalo isključivo jednu ili pak drugu stranu a da iskrivljuje povijesno potvrđene činjenice koje su ionako gotovo svakodnevno prisutne u javnim medijima.

Dakle, konkluzivno, film se bavi životnim sudbinama narušenim konstantnim sukobima dviju strana a ne samim sukobom između Izraelaca i Palestinaca te ne favorizira ni jednu od sukobljenih strana, već pronosi jednu sasvim osobnu priču koja iskazuje želju za zajedništvom i pomirenjem.

Julian Schnabel i izraelska diplomacija

Ovaj film redatelja Juliana Schnabela muče neke sasvim druge stvari i one su više tehničke i ekspresionističke prirode a neke od njih smo već spomenuli. Nakon ovog filma gledatelj ima osjećaj da glumačke veličine poput Makrama Khourya, Willema Dafoea, Wanesse Redgrave i Hiame Abbass nisu dovoljno kvalitetno iskorištene te da njihova inače vrhunska gluma ovdje gotovo da ne dolazi do punog izričaja.

Dapače, Julian Schnabel može biti zahvalan halabuci koju su oko ovog filma digli izraelski diplomati jer u protivnom bi zapravo ostao nezamijećen u široj javnosti.

recenzija Mladen Šagovac Izrael Palestina Julian Schnabel miral