Gledali smo: Iza brda (Beyond The Hills)

Galerija fotografija

Sudbina iza brda

Teške i tragične sudbine je moguće pronaći bilo gdje, a rumunjski miljenik Cannesa, redatelj Cristian Mungiu, potražio ih je iza brda u zabačenom pravoslavnom samostančiću. Priča koja je inspirirana stvarnim događajima kao glavni kotač koristi oko kojeg se odvija ovaj tragičarski igrokaz koristi emotivnu, duhovnu, religijsku, pa i mentalnu glupost. Zapravo, glavnu riječ vodi tipična ljudska svjesna, ili nesvjesna zabluda. Mungiu u filmu Iza brda prikazuje neugodnu istinu o tome kako vlastitim odabirima pokušavamo, često bezuspješno, utjecati na svoj život. Tako će u jednom dijelu filma samostanski svećenik (Valeriu Andriuta), "Tata", reći – "Da bismo se potpuno predali Bogu, moramo se odreći ljudi." Unatoč jasnoj vlastitoj misli, Alini, koja je došla u posjet prijateljici Voichiti, dopustiti će ostanak u samostanu i pritom gledati samo jednu stranu možebitne božje kušnje na koju je navodno stavljen. Njegova odluka pokazati će se kobnom za njega, samostan, Voichitu i naravno Alinu.

Isječak iz filma "Iza brda"

Alina i Voichita se poznaju iz sirotišta u kojem su odrasle. Premda Mungiu to nigdje doslovno ne pokazuje, vidi se da su tada imale ljubavni odnos. Voichita, blaga i skrušena, uvijek će u sve razgovore ulaziti linijom nižeg otpora. Premda se u početku može učiniti snažnijom, time i odlučnijom, Alina je labilna osoba, time i sklonija ekscesima potaknutima emotivnom nelagodom. Kod Voichite je jasno vidljiva duhovna glupost, odnosno povodljivost. Bez imalo zadrške prihvaća sve što joj "Tata" ponudi u svom poimanju religije i to primjenjuje u svom odnosu s Alinom. Alina je, pak, emotivni manijak sa simptomima neke teške bolesti kojeg će nužna zabrana iskazivanja emocija, i Voichitina nevoljkost da s njom napusti samostan, dovesti do mentalne implozije koja je okidač za početak tragedije. Specifičnost kakva krasi ženske konfrontacije ne bi bila moguća bez izvanrednih izvedbi Cosmine Stratan (Voichita) i Cristine Flutur (Alina).

Razgovor s policijskim službenikom prilikom potvrđivanja putnih dokumenata kod Voichite budi strah od prošlosti zbog kojeg će odustati od odlaska s Alinom u Njemačku. Tu, Mungiu,  gledatelju otključava sva vrata svog igrokaza i započinje seriju događaja koji na trenutke graniče s filmom strave. Tu će se igra slučaja pokazati superiornijom nad odlukama pojedinca. Intenzivnim korištenjem srednjeg plana, pri čemu su likovi posloženi tako da gledatelj ima osjećaj izravnog sudjelovanja, te specifičnim galeriziranjem portretiranih likova i situacija Mungiu postiže potrebni redateljski punch zbog kojeg je film izuzetno uzbudljiv za gledanje. Kao drama, Iza brda je vanredno dug film, radnja gotovo da se odvija u stvarnom vremenu. Redatelj pušta da se polako razvija kroz vijugavu nisku sporednih likova (razgovor policijskih službenika u uredu za izdavanje dokumenata) opterećenih nekim svojim vlastitim životnim odabirima u borbi sa sudbinom. Naslov će Mungiu još jednom potvrditi na kraju filma kada publici naglašava da se i dalje, negdje izvan našeg vidokruga, iza brda, opet odvija neka sudbina čiji je ishod neminovna tragedija. Bez obzira na bezgraničnu religijsku zatupljenost dijela likova, Mungiu spretno zadržava poziciju objektivnog promatrača i priču prenosi bez imalo osude za sudionike. Tragedija je ovdje sveobuhvatna, Mungiu kao problem i uzrok svemu ističe naivnu samouvjerenost pojedinca da decidiranim odlukama može determinirati budućnost, ali, kao krivca prikazuje sve involvirane, ostavljajući tako prostora za poštenu debatu o nametnutim pitanjima koja proizlaze iz ove priče.

recenzija Mladen Šagovac vff vukovar film festival Discovery film i Video Cosmina Stratan iza brda beyond the hills Cristian Mungiu Cristina Flutur Dupa dealuri