Gledali smo: Iz Pariza s ljubavlju

Galerija fotografija

Autor: Mladen Šagovac

Film info | Trailer

Američki filmovi su osvojili svijet još za vrijeme Prvog Svjetskog rata, i to na krilima umjetničke rupe koja je nastala dok su Njemačka, Francuska, V. Britanija i Rusija rješavale svoje "razmirice". Američka kinematografija na taj način je postala svojevrstan sinonim za tada uskrslu američku ekonomsku moć. A upravo to je i dan-danas.

Iz Hollywooda s ljubavlju

Veći dio proteklih pedesetak godina, ako bi neka vlada samo započela govoriti o uvođenju poreza na kino karte kako bi financirala lokalnu filmsku umjetnost, dugogodišnji predsjednik Američkog udruženja kinematografa bi u hipu dotrčao i održao propovijed o posljedicama takvog "ataka" na američku slobodnu trgovinu.

Doduše ne znam da li je to imalo utjecaja na vlasti u ex-Jugoslaviji ali znam da su američki filmovi u Jugo kina dolazili sa ponekad i višegodišnjim zakašnjenjem a lokalna produkcija je bila na razini onih američkih da bi u konačnici istima i sigurno parirala na domaćim filmskim platnima. Danas to nije slučaj pa imam razloga vjerovati da je američka doktrina slobodne trgovine sigurna, barem što se filmskih platna tiče. Mada, svi plaćamo onaj famozni namet i na tvrde medije kojim se vjerojatno namiruje i piratski postotak filmova.

Zašto ovakav uvod? Proteklih dana sam bio uvelike suočen sa mediokratskim filmskim ostvarenjima koja dolaze s on'kraj Atlantskog oceana. Sada sam suočen s takvim s ove strane.
Filmovi koji sadržajnom kvalitetom u Europi jedva da bi dobili i TV produkciju a kamo li nešto veće i bolje jer bi teško vratili uložen novac.

To je rezultiralo snalažljivošću pojedinih euro režisera, koji su nakon fijaskalnih rezultata vrhunskih euro akcića odlučili promijeniti ploču/stranu. Najbolji primjer toga je Luc Beson. Nikita (1990) godine je euro publiku ostavila bez daha ali je na ostalim tržištima u pomanjkanju propagande kakvu imaju američka izdanja doživjela potpuni fijasko. Istovremeno je američka verzija, iako kvalitetom deset puta lošija od Nikite, Point of No Return (1993) zaradila gotovo deset puta više. Beson se kasnije opametio i svjestan marketinške moći Hollywooda pa je koprodukciju svojih većih naslova ponudio producentima na obalama Pacifičkog oceana - Leon(1994), Peti Element (1997), Ivana Orleanska(1999). Sve što mu je pritom trebalo jest neko zvučnije ili karizmatičnije američko ime i naravno - engleski jezik. Filmovi su imali prolaz gdje god se okreneš.

E tu dolazimo do filma Iz Pariza s ljubavlju. Nepotrebno je reći da je upravo Beson i scenarist i producent. Premda režisersku palicu drži njegov čest kamerman Pierre Morel, recept rada je tipičan za Besona. Uzmeš jednu američku filmsku hiperzvijezdu staviš ju nasred Pariza u kojem glavni likovi govore engleski. Samo što se u ovom slučaju nipošto ne radi o velikom naslovu.

Od Charlieja, iz Pariza s ljubavlju

Iz Pariza s ljubavlju, nije romantična pričica kako bi se moglo učiniti naivnom pristupu naslovu. Pred vama je kompa-kompa film sa dva glavna lika od kojih je jedan izrazito nasilan i iza sebe prosipa leševa koliko i zadimljenih čahura ispaljenih metaka.

Jonathan Rhys Meyers glumi Reecea, mladog špijunčića u sastavu Američke Ambasade u Parizu. Obavlja sitne poslove poput pripreme vozila za CIAine prvotimce dok istovremeno sanjari o ulasku u sastav takvog tima. Uslijed jedne romantične večeri koju provodi sa svojom francuskom zaručnicom Caroline(Kasia Smutniak), biva pozvan da se hitno javi na aerodrom gdje su francuski carinici zadržali jednog operativca prilikom ulasku u zemlju.

Mladi Reece tamo nalazi Charlie Waxa, kojeg glumi na ćelavo obrijani Travolta, koji se dernja i histerizira jer mu ti prokleti "francuzi koji spavaju sa vlastitim majkama" ne dozvoljavaju u zemlju unijeti energetsko piće. (Pomalo neuvjerljivo s obzirom da je Europa kolijevka energetskih pićenca pa si je mogao kupiti drugo na bilo kojem uglu sa aparatima na kovanice a i zar je to nije stigao pocuclati preko cijelog Atlantika?)

Charlie, očito nije tip agenta koji drži do diskrecije. Ćelava glava, i bradica na njegovom licu izgledaju kao da je taj čas ispao iz reklame za Mr. Muscolo, doduše rječnik mu je baziran na jednoj riječi koju ću kasnije spomenuti. Kada je takav netko u gradu to znate po količini mrtvih tijela po ulicama. 

Charlie potom nalaže Reeceu da ga odveze u stanoviti kineski restoran gdje povlači pištolj na konobara tren prije nego ispali nekoliko hitaca u plafon odakle počne "kišiti" kokain. Trenutak u kojem film definitivno napušta domenu pristojnosti i civilizirane uljuđenosti te počinje kućni rat između Charlija i kokainskih pistolerosa.

Jedan, dva....10 početni je broj mrtvih tijela koja je Charlie Wax nanizao na samom početku. Nakon toga, Charlie u prosjeku svakih pet minuta nadodaje još mrtvih negativaca na hrpu. Nemilosrdno i efektno ubija svakoga tko mu se usprotivi a nije kadri pogoditi metu. U Parizu je nepuna dva sata a već je nanizao 18 mrtvaca. Nešto što nećete vidjeti ni u "šund" filmovima Quentina Tarantina. Apsurdnost donekle spašava crni humor i ironija koju, priznajem, Travolta odlično dočarava a uredno uključujući i okosnicu svog vokabulara - Reci mi da ovo nije bilo impresivno "sranje"? - upitao je Reecea nakon prve pucnjave u filmu. O da, kako li je samo u pravu. Bit ću pristojan pa ću ovo napisati djelomično na stranom jeziku, Iz Pariza s ljubavlju je merde. Merde prezačinjeno instant slatko-kiselim umakom.

Od Jasona i Jamesa s ljubavlju

Tip filma koji se obično radi bez zvijezda Travoltinog profila. Uglavnom jer takvi instant akcići niti nemaju toliki budžet. Uz neke iznimke, takvi Bessonovi scenariji se oslanjaju na trag ostavljen iza Jasona Bournea. Serijal filmova koji je revitalizirao tržište interkontinentalnih akcijskih heroja, koje je pak otkriveno, dekadama eksploatiranim, zlatnim rudnikom Jamesa Bonda. Doduše, ovaj je Pariški broj daleko gluplji od Boournea i Bonda. Gluplji, nasilniji, karakterno plići i najviše od svega scenaristički besmislen.

Ruku na srce, ovaj tip filmova ipak, Bessonovim receptom, zarađuje novac pa nitko ni ne mari koliko su glupi, rasistički ili, na bilo koji drugi način, zlokobni. Dok razumijem Bessonov recept kada su u pitanju vrhunski filmovi, ne mogu shvatiti primjenu istog kada su u pitanju filmovi poput 96 sati (2008) i aktualni iz Pariza s ljubavlju Pierre Morela. Mora li se merde pošto/poto proturati?

Luc Besson From Paris With Love Iz Pariza s ljubavlju Pierre Morel John Travolta Jonathan Rhys Meyers Quentin Tarantino James Bond Jason Bourne Charlie Wax šund