Tron: metaforičko prediskazanje modernog izvora moći

Autor: Mladen Šagovac

Prije 34 godine, točnije 1974. godine zapadnu hemisferu planeta poharala je jedna od najranijih video igara naziva 'PONG'. Dvodimenzionalna arkada je bila vrlo jednostavna simulacija tenisa no kao tehnološka novina automatski je plijenila pažnju masa. Čarima potpuno nove dimenzije zabave nije odolio ni Steven Lisberger koji je upravo inspiriran ovom igrom zajedno sa producentom Donaldom Kushnerom pokrenuo animacijski studio ne bi li razvili ideju Trona u animirani film. Lisberger se vremenom odlučio u film uključiti uživo igrane elemente filma uz računalnu animaciju. Konačno nakon bezbrojnih odbijenica od raznih studija, Walt Disney Productions uzima projekt pod svoje okrilje i Lisberger snima film za 17 miliona dolara. 

Početna, ona prva inspiracija Stevenu Lisbergeru je bila jedna od prvih arkadnih igrica naziva PONG čiji se „modernijih“ oblik susreće i u filmu.

Tron je sniman tzv. backlit animacijom u kombinaciji sa računalnom animacijom i igranom akcijom a pred kino publiku izašao je 1982. godine.  

Jeff Bridges igra mladog talentiranog programera Kevina Flynna koji je svojedobno bio zaposlenik softverske tvrtke ENCOM, međutim htio se osamostaliti pa je  povremeno radio na vlastitim dizajnima video-igara ne bi li pokrenuo samostalni posao. San o vlastitoj softverskoj kompaniji Kevinu ruši njegov kolega Ed Dillinger (David Warner) koji mu krade izvorni kod igara i predstavlja ga kao svoj što mu osigurava niz brzih napredovanja. S vremenom, Dillinger postaje glavni direktor Encoma, dok je Flynn ostao srozan na upravljanje video-igraonicom koja, ironije li, sadrži i nekoliko arkadnih igara koje je on sam kreirao. Flynn će uz pomoć dvoje prijatelja Alana Bradelya (Bruce Boxleitner) i Loru Baines (Cindy Moman) pokušati provaliti u sistem kontroliran od srane moćnog Glavnog  kontrolnog programa ne bi li pronašao svoj izvorni potpis u kodovima igara koje je prisvojio Dillinger. Naravno, ne ide baš sve glatko kako je zamišljeno pa Flynn završava unutar softverskog sistema gdje se mora boriti sa raznim zaštitnim programima koje je zapravo on sam kreirao.

Brojni geekovski obožavatelji filma Tron su godinama bili uvjereni da naziv filma i lika dolazi od programske komande 'tron' (trace-on) korištene u računalnom jeziku BASIC. Kasnije je Lisberger demantirao takva nagađanja i objasnio da naziv filma dolazi od riječi – ELEKTRON.

Tu se odmah uočava jedna ne suviše bitna ali lako uočljiva činjenica, naime film Tron samog sebe puno ozbiljnije doživljava/prezentira u virtuali nego što to čini u (filmskoj) stvarnosti. Još od trenutka kada Flynn pokušava u sistem ubaciti program koji bi trebao pokušati iskopati autorski potpis, program i interakcija koja se odvija u tom virtualnom svijetu smrtno su ozbiljni kao da o ishodu ovisi budućnost opstojanja. S druge strane, Kevin Flynn je u stvarnom svijetu zaftkant koji se nonšalantno odnosi prema okolini i uživa u navijanju okupljene mase dok ruši još jedan rekord na jednoj od arkada u igraonici.

U (filmskoj) stvarnosti radnja filma vrti se oko krađe intelektualnog vlasništva i pronalaženju dokaza dovoljnih za tužbu tvrtke. U virtuali 'Tron' je film o slobodi govora. Ono što je u to vrijeme bilo puno bitnije kod ovog filma a sociološki i kulturološki je bila dobra naznaka računalne budućnosti koju upravo proživljavamo je odnos program-korisnik.

Isprva su Disneyevi crtači animacija odbijali sudjelovati u ovom projektu jer su strahovali da će im razvoj računalnih animacija s vremenom ugroziti radna mjesta. Danas čak možemo reći da su donekle bili u pravu ali ako uzmemo u obzir da su crtači animacija polako proteklih dekada transformirani u grafičke dizajnere ispada da su njihovi strahovi bili besmisleni.

Naime, u Tronu su ljudi odnosno "korisnici" u očima programa koje koriste prezentirani kao božanska, superiornija bića. Poruka je posve jasna, program je kreiran kako bi bio u apsolutnoj službi svom korisniku. Na momente ta pseudo-teologija danas kada znamo da programi ne funkcioniraju toliko samostalno kako su ovdje dočarani, film djeluje pomalo smiješno. Ipak, to ne mijenja faktu da programi danas doista jesu u potpunoj službi čovjeka, bilo onog korporativnog ili pak onog privatnog.

Najpoznatiju video igricu inspiriranu prvim filmom Tron 1983. godine izbacila je tvrtka Bally Midway. Igrica je imala isti naziv kao film a u njoj su se vozile utrke na život i smrt sa famoznim light-cycle motorima. U toj igri nije samo cilj biti brži, već tragom svog motora presjeći put suparničkom vozaču i tako ga trajno „eliminitari“.

Možda će neki uočiti čak i neke osnovne sličnosti filma Tron sa Ratovima Zvijezda i to narativne ali i tehničke prirode. Kao i u Ratovima Zvijezda, u Tronu se pojavljuje glomazni leteći brod koji beskonačno jezdi nad glavama dok se svojevrsni diskovi koriste poput oružja kao što je to slučaj sa Lucasovim svjetlosnim mačevima.

Čak je i karakterna podjela slična, Flynn je gotovo nonšalantni „kako-ćemo-lako-ćemo-smislit-ćemo-usput“ dopadljivi lik poput Han Sola, koji pomaže daleko dosadnijem i gotovo ekstremistički religiozno fokusiranom Tronu koji pak asocira na Lukea Skywalkera. A tu je čak i ženski lik koji pokazuje ljubavnu privlačnost spram Trona dok istovremeno stvara simpatije prema ja-sam-bitanga-i-fakin Flynnu. Ima tu još gro dodirnih točaka koje praktički nisu niti pokušavane biti prikrivene. 

Radije se pozabavimo mogućim objašnjenjem toga. Dovoljno je baciti ovlaš pogled na datume izlaska filmova i brzo se uočava da je 'Tron' sniman između prva dva snimljena filma Ratovi Zvijezda, između 'Imperij uzvraća udarac' i 'Povratak Jedya'. Naravno, to može biti i puka slučajnost s previše dodirnih točaka i sličnosti. To ćete prosuditi sami ako pogledate Tron.

Ostaje tek bojazan ako je originalni Tron naveliko posuđivao od Ratova Zvijezda, je li to slučaj i sa 'Nasljedstvom'?

Sasvim je razumljivo da produkcijska kuća Walt Disney Productions nije mogla odoljeti draži da unutar samog filma ostavi svoj „trademark“ tako u dijelu filma u kojem Flynn i njegovi prijatelji lebde virtualnim svijetom u solarnom jedrenjaku prelaze preko prikrivenog Mickey Mausa.

Virtualni svijet koji prikazuje Tron je zapravo metafora koja predstavlja stvaran svijet koji je najavljivala a koji mi ovoga časa proživljavamo. Taj odnos između nas korisnika i računalnih programa je sasvim dovoljno da bi Tron ostao jaka franšiza. Sasvim je dovoljno zadržati ga u okvirima video igre kakvim je prikazan u prvom filmu i imat će zajamčenu budućnost. Nema potrebe za posezanjem sa strane.

Ulazeći još dublje u sadržajne karakteristike Trona koje dodiruju današnje računalnu stvarnost tu je praktički predviđena razvojna unapredljivost softverskih programa.

Glavni kontrolni program (MCP) je počeo kao šahovski programčić da bi kasnije izrastao u kontrolni proces kompletnog operativnog sustava u kojem se odvija virtualna radnja filma. Kao aktualni najjednostavniji primjer kojeg se ovog časa mogu sjetiti je Googleov Chrome koji je iz internetskog preglednika upravo prerastao u samostalni operativni sustav (OS). No, to je samo jedna od još podosta tehničkih karakteristika koje spajaju tadašnji Tron i današnji svijet računalnih tehnologija.

Kako bi se glumci i kompletna ekipa koja je radila na filmu što bolje uhodala u cijelu priču, studio u kojem se radilo bio je bogato opremljen arkadnim igrama na kovanice. Svoje iskustvo s takvim radom opisao je glavni akter filma Jeff Bridges: “Sjećam se, nisam mogao vjerovati svojim očima. Pojavili smo se prvog dana na poslu i posvuda uz zidove studija – to je prvi Tron – su bile video igre u koje si mogao ubacivati jedno te istu kovanicu nanovo”. Bridges je čak sam redatelju filma Stevenu Lisbergeru sugerirao kako bi tolike video igre mogle predstavljati problem pri radu. “I jesam, povremeno sam znao zapostaviti rad na filmu ali bilo je tako zabavno” - “Sjećam se, zakačio sam se na jednu određenu video igru – Batle Zone. Je li vam poznata? Tenkovi. Bože, sati bi prošli i ekipa bi došla po mene da me skine s igrice da nastavimo raditi. Ja bih rekao, Pripremam se, pripremam se.”

Nadalje 'Tron' kao ultimativni izvor moći predstavlja nešto potpuno suprotno od kasnijih filmova u kojima tehnologija ljudima pokušava preoteti upravljanje ovim malim planetom. Tako sofisticirani Matirx koji je nastao u aktualnijem vremenu kao motiv potrebe strojeva da ovladaju ljudskom rasom koristi – energiju.

Dok robusni Terminator ne pruža baš neki opravdani razlog i kao motiv koristi tipičnu ljudsku potrebu za općom destrukcijom svega što ne može kontrolirati pa tako glavno računalo jednostavno želi uništiti ljudsku rasu jer njome ne može upravljati kao ostalim robotima i borbenim napravama.

Tron, ovo će vam biti vrlo interesantno, tu pokazuje koliko je zapravo metaforički sofisticiraniji od svojih gotovo tri desetljeća mlađih nasljednika i kao glavni motiv općeg kupusanja pokazuje upravo ono oko čega su se posljednjih dana raspamećeno raspisali svi do zadnjeg svjetskih medija – upravljanje informacijama.

Iako Wikipedia navodi da je prvi Tron bio financijski uspjeh te je samo u sjedinjenim državama uprihodio 80% više od uloženih 17 milijuna dolara, u usporedbi s drugim blockbusterima tog vremena Tron je podbacio.

Čak od samog početka, od momenta kada Flynn bezuspješno iz svog stana pokušava hakirati korporacijsko računalo izvana, kroz radnju filma u kojoj je operativni sustav u potpunosti zatvoren za izmjenu informacija sa vanjskim svijetom pa do samog kraja kada MCP u sebe usisava informacije iz zastarjelih programa ne bi li time stekao još veću moć upravljanja. Dakle, film Tron još davne 1982. godine pokazuje upravo ono što se danas događa. U moćni Pentagon nije provaljeno softverski izvana, iz daljine. Informacije koje posljednjih dana potresaju cijeli svijet iz američkog centra informativne moći iznesene su uz pomoć čovjeka iznutra.

Isti, potpuno identični slučaj je sa filmom Tron (1982).

Ako je Tron: Nasljedstvo nastavio na tragu izvornika onda nas čeka opak film koji bi sofisticiranošću metafore opet mogao preskočiti po tom pitanju puno banalnije Matrix i Terminator.

• Moj Film Magazin - www.magazin.moj-film.hr

premijera Tron tron noć tron legacy tron: nasljedstvo Leicester Square odeon tron 1982