Sean Penn nanovo oduševljava

Predstavljen u Cannesu, novi film Paola Sorrentina, pod nazivom ''This must be the place'' ima sve brojniju publiku, koja sa zadovoljstvom otkriva još jednu stranu nadarenosti Seana Penna.

Glumac tumači ostarjelog rockera Cheyennea koji je upoznao čari slave i Micka Jaggera , pa od predgrađa Dublina do Utaha, traži vlastite korijene. Sa crnom perikom, našminkanim trepavicama i jarko crvenim usnama, naliči Robertu Smithu iz grupe ''The Cure''.  Živi u luksuznoj kući u Irskoj, ubija se od dosade: prati burzu i nastoji izliječiti vlastitu savjest jer su se dva maloljetnika ubila, slušajući jednu od njegovih deprimirajućih kompozicija.

Redatelj Sorrentino je na pariškoj konferenciji za novinare istakao, kako je ''htio napisati djelo o 50-godišnjaku koji je ostao dječak''! Ali život Cheyennea će se ubrzo promijeniti nakon smrti oca, njujorškog Židova sa kojim se nije vidio tri desetljeća. Otkriva da je roditelj proveo život tražeći čuvara iz Auschwitza, koji ga je ponižavao.

Bivši roker nalazi smisao u tim nastojanjima, pa i sam kreće u neorganiziranu potragu po američkom zapadu, sa ozbiljnom namjerom pronalaženja nacističkog zločinca jer, sudeći po Cheyenneovim novim uvjerenjima ''dođe vrijeme kada se vise ničega ne bojimo''!

Sorrentino je uvjerio Penna da zajedno snime film, za trajanja podjele nagrada, na Međunarodnom Festivalu u Cannesu 2008. godine, kada je glumac predsjedavao žiri a Sorrentino dobio priznanje žirija za ''Il Divo'', film o nekadašnjem, talijanskom predsjedniku državnog Savjeta, Giuliu Andreotti.

Paulo Sorrentino je zahvaljujući radu sa američkim redateljem i glumcem, prvi put snimao izvan Italije pa je bio opčinjen velikim, novosvjetovnim prostorima i fantomskim gradovima divljeg zapada, koje je fantastično snimio i grafički obradio, dostigavši visok nivo estetičnosti. Priznao je u Parizu, kako ga je oduševila snaga novine pa mu se činilo da započinje redateljski poziv. Talijanski filmaš je nanovo potvrdio utjecaj Wima Wendersa na vlastiti način rada, koji nije namjeran, ali je prisutan jer je uposlio Harry Deana Stantona, fetišističkog glumca, velikog njemačkog filmaša.

Sean Penn koji je savršeno odglumio ostarjelog rokera, otkrio je kako je sa Sorrentinom dugo diskutirao o utjecaju depresije na fizički izgled.

Naziv filma je posuđen iz pjesme koju je napisao David Byrne, povjerivši izvođenje grupi ''Talking Heads''. On, također glumi u filmu, interpretirajući vlastiti lik.

cannes Sean Penn Paol Sorrentino This must be the place Auschwitza Židovi