Preminuo velikan francuskog filma

U ponedjeljak, 11. 1. 2010. godine, producentska tvrtka Les Films du Losange priopćila je vijest o smrti redatelja Erica Rohmera.

Zajedno s Jean-Pierreom Melvilleom, Francoisom Truffautom, Jean-Lucom Godardom, Claudeom Chabrolom, Agnes Vardom, Alanom Resnaisom, Jacquesom Rivetteom i Louisom Malleom uveo je francuski film u moderno doba.

Rođen je 4. travnja 1920. godine u Tulleu, kao Jean-Marie Maurice Schérer. Kasnije si je iskovao pseudonim po kojem ga danas znamo i to spojivši ime austrijskog redatelja Ericha von Stroheima i prezime britanskog pisca Saxa Rohmera.

Prvi se put pojavio na internacionalnoj filmskoj sceni kasnih 1950-ih kao kritičar uglednog časopisa Cahiers du Cinema, čiji je urednik bio 6 godina. Uskoro je, 1963. godine, i sam počeo stvarati filmove.
Rohmer je provukao raznovrsne teme kroz svojih 27 filmova, često posloženih u cikluse (6 moralnih priča, Priče o četiri godišnja doba, Komedije i izreke), a one variraju od moralnih do romantičnih dilema.

Zadobio je poštovanje i priznanje za ostvaraje kao što su filmovi Claireino koljeno (Le genou de Claire, 1970.), te Moja noć kod Maud (Ma nuit chez Maud, 1969.), koji odišu iskrenim emocijama i originalnošću. Premda njegovi uradci nikada nisu zaradili milijunske svote na kino blagajnama, to mu niti nije bila namjera - on je stvarao kako bi pokrenuo ljude, i u tome je uspio.

U svijetu je poznat i kao redatelj filmova Ljubav poslijepodne (L'amour l'après-midi, 1972.), Lijep brak (Le beau mariage, 1982.), Pauline na plaži (Pauline à la plage, 1983.) te Zelena zraka (Le rayon vert, 1986.).

Na venecijanskom festivalu Zlatni lav 2001. godine dobiva nagradu za životno djelo.

Rohmer ne prestaje sa snimanjem sve do 2007. godine kada režira svoj posljednji film, romantičnu dramu Ljubav Astreje i Celadona (Les amours d'Astrée et de Céladon).