Moj Film na Facebooku Moj Film na Twitteru

Neven Hitrec: "Moram biti senzibilan na ljudske karaktere"

FILMOVI I GLUMCI / OBJAVLJENO: 20.02.2014. / Razgovarao: Mladen Šagovac Neven Hitrec: "Moram biti senzibilan na ljudske karaktere"

Jedan od nedvojbenih regionalnih filmskih "špicera" ovogodišnjeg ZagrebDoxa film je Nevena Hitreca - Ovrha

Autor, Neven Hitrec uhvatio se nezahvalnog zadatka praćenja obitelji u borbi s disfunkcionalnim pravnim sustavom u državi u kojoj je prije četiri godine pompozno najavljivana "PravDa za sve". Iako su uzroci i razlozi neizbježni te su kao takvi dio filma, "Ovrha" ne ulazi u njihovo obrazlaganje, već vješto prati izmjene emotivnih stanja te atmosferu unutar nekretnine oko koje se vodi krajnje bizaran spor s teškim kriminalnim elementima. Film kafkijanske atmosfere iz prve ruke i bez izlaska u prostorne širine opisuje apsurdno stanje u državi u kojoj je jedna od omiljenih političkih fraza - Neka institucije rade svoj posao. Obzirom da je posrijedi film krajnje mučnog sadržaja kakav teško da bilo koga može ostaviti ravnodušnim, morali smo porazgovarati s autorom i otkriti koliki je trag na njemu ostavio ovaj projekt.

Neven Hitrec je filmsku i TV režiju.1992. diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti U Zagrebu. Autor je nekoliko nagrađivanih filmova među kojima iskaču dugometražni dramski debi "Bogorodica" (1999) koja je  kao najbolji hrvatski film nagrađena Velikom Zlatnom Arenom, te "Snivaj, zlato moje" (2005), također nagrađivana, ekranizacija romana Ivana Pahernika "Još Hrvatska ni propala". Trenutno je još uvijek u pripremama za još jednu ekranizaciju knjišnog predloška, a riječ je o dugometražnom animiranom filmu baziranom na popularnom romanu za djecu "Eko-Eko" čiji je autor Hrvoje Hitrec.

Film ste počeli pripremati i snimati dosta prije no što je situacija s ovrhama u Hrvatskoj počela dosezati svoj vrhunac. Kako gledate na današnje stanje?

Ova današnja situacija s ovrhama u Hrvatskoj je iznenadila čak i mene koji sam već bio dosta pesimističan glede toga. Na početku snimanja bilo je nekakvih 150.000 ovrha koje su se provodile, a sad ih je duplo više. Moram priznati da sam u taj projekt krenuo s malo većim naglaskom na eksperiment. Htio sam se strogo koncentrirati na emotivne situacije.  Znači, htio sam isključivo pratiti život jedne obitelji pod pritiskom egzistencijalne ugroze. No, na kraju je sve to preraslo u možda najaktualniju temu u Hrvatskoj danas.

Zašto obitelj Medak? Kako ste se spojili s njima?

Imao sam veliku pomoć u novinaru Nikici Klobučaru koji mi je tijekom početnih šest mjeseci rada na projektu pomogao pronaći idealnu obitelj koja bi bila spremna, uz sve što ih pritišće, na još jedan oblik stresa. A to je filmska ekipa u njihovom prostoru. S druge strane bilo mi je bitno i da je to obitelj koja barem donekle nije svojom krivnjom u takvoj situaciji. Tijekom snimanja ovog filma ispostavilo se da je i taj ugovor zbog kojeg je obitelj Medak pod postupkom ovrhe falsificiran, pa je sve iz ovrhe prešlo u prevaru. Ta je obitelj ustvari još uvijek u istoj situaciji. Banka im još uvijek sjedi na nekretnini, premda je dokazano da su svi dokumenti falsificirani. A to puno govori o nepostojanju pravne države.

Kako napraviti autorski odmak od jedne ovakve teme u kojoj je teško izbjeći suživljavanje i suosjećanje sa subjektima filma?

To su živi ljudi. Bavim se takvom vrstom posla da moram biti senzibilan na ljudske karaktere pa je i samim time bilo teško napraviti odmak koji je s vremenom, tijekom te dvije godine, čak bio sve manji i manji. Ja sam s njima proživljavao sve te uspone i padove, od naslućivanja da bi sve to moglo završiti happyendom do krajnje tragedije. Uz sve što mu se događa, Nenad Medak ima i PTSP što još naglašava dramatičnost kompletne nevolje u kojoj se nalazi. Baš se dogodilo i nekoliko situacija u kojima bi i netko "normalan" reagirao krajnje eksplozivno. Praktički je cijelo vrijeme situacija bila na rubu da se dogodi nešto krajnje nepoželjno. Nevjerojatno je u kakve sve situacije taj bankarsko-pravosudno-odvjetnički sustav može čovjeka dovesti. To je iracionalno do te mjere da čovjek pomisli kako se nalazi u nekakvom kafkijanskom romanu. 

Kolika ekipa je bila s obitelji Medak?

Pa to je mala ekipa. Tonski snimatelj, zatim snimatelj Dragan Marković i ja. Znači, troje ljudi koji smo se na kraju toliko zbližili s Medakima da smo im postali kao dio obitelji. S vremenom nisu ni primjećivali kameru što se nadam vidi i u filmu. 

Sveukupno je projekt trajao oko 2,5 godine?

Samo snimanje je trajalo dvije godine. Što u prvi plan opet vadi sporost pravosudnog sustava jer je između dva ročišta prolazilo i do pola godine. Tijekom te dvije godine obitelj Medak je morala plaćati odvjetnike, kamate su na tu ovruhu neprestalno rasle. Toliki vremenski raspon morao je rezultirati time da ja i kao promatrač sa strane sve više tonem u neki čudan nerealan limb. Na kraju sam se počeo nadati da će im taj film uspjet barem donekle medijski pomoći. 

Neven Hitrec - Filmografija

730 dana poslije (1993) - kratki dokumentarni
Dvorana (1993) - kratki dokumentarni
Bogorodica (1999) - debitantski dugometražni igrani film
Neka bude voda (2001) - kratki dokumentarni
Prigušeni glasovi (2002) - kratki dokumentarni
Snivaj, zlato moje (2005) - igrani film
Čovjek ispod stola (2009) - igrani film

 

zagrebdox dokumentarni film intervju Mladen Šagovac interview razgovor Neven Hitrec ovrha PravDa za sve


Povratak na popis novosti u odabranoj kategoriji

Komentari (0)

Komentiraj članak
Kako biste komentirali članak, morate biti prijavljeni.
Ukoliko nemate korisnički račun, možete se registrirati.

Top Dvd

Top BluRay

Pretraži projekcije

Trenutno u kinima

Koji glumac je najimpresivniji u ulozi žene?