Moje ime je Khan

Riječ je dakako o možda i tako neizraženom, ali sveprisutnom „vjerskom“ rasizmu. Upravo ovu tematiku indirektno obrađuje film „My Name is Khan“.

Priča se vrti oko Rizwana Khana, muslimana iz Borivalskog dijela Mumbai, koji pati od Aspergerovog sindrom (oblika visoko razvijenog autizma koji pojedincu utječe na socijalnu inteligenciju). Već odrastao Rizwan tako oženi hindu samohranu majku, Mandiru u San Franciscu, gdje i žive. Sve se mijenja nakon napada na Ameriku 09. rujna, kada Rizwan bude zadržan od strane vlasti na aerodromu u Los Angelesu, gdje ga zbog njegove nesposobnosti za normalnom komunikacijom zadržavaju, jer ima „sumnjivo“ ponašanje.

Nakon uhićenja, upoznaje Radhe, terapeutkinju koji mu pomaže nositi sa njegovom nevoljom i bolešću. Odlučan, Rizwan tako počinje putovanje u susret američkom predsjedniku Obami da skine ljagu sa svojega imena.

Indirektno film zapravo ukazuje na to kako globalni trendovi i trpanje pojedinca koji nema apsolutno nikakve veza sa eksternim (u ovom slučaju muslimanskim) religijskim usmjerenjem, te da „malom“ čovjeku itekako može pokvariti život.

Drama koju svakako vrijedi pogledati, jer na vrlo živopisni način (poput onog viđenog u „Milijunašu s ulice“) prikazuje teret pojedinca, koji samim time što je različit i ionako pogođen vrlo teškom bolešću, jednostavno osuđen. Bez obzira na religijska uvjerenja i uobičajene stavove, ovaj vas film tjera da iz perspektive gledatelja simpatizirate glavnog junaka i u potpunosti zaboravite sve što nam „suvremeni“ svijet servira svakodnevno.

Piše: Tomislav Pecak