Zakon ulice (2009)

Od scenarija do ekrana

„ZAKON ULICE je film koji se dogodio slučajno“, kaže scenarist debitant Martin. Gospodin Martin je prethodno radio kao signalist u podzemnoj željeznici za korporaciju Metropolitan Transportation Authority, a scenarist je postao nakon automobilske nesreće koja se dogodila 2005. godine. Tijekom oporavka morao je pronaći način da zaradi dodatni novac kako bi zamijenio automobil koji je izgubio u nesreći.

Surfajući internetom naletio je na scenarističko natjecanje s nagradom koja je iznosila 10.000 dolara. Iako nikad prije ništa nije napisao, studirao je film na koledžu, no studij nikad nije završio. Nije očekivao da će prema njegovom scenariju biti snimljen film, ali sjeo je i napisao ideju koja se pretvorila u ZAKON ULICE. „Imao sam jako puno slobodnog vremena i smatrao sam da je to najbolji način da dobijem novi auto, tako da sam počeo pisati, bio sam gotov na zadnji dan roka, skočio sam do podzemne i predao scenarij“, sjeća se g. Martin.
Gospodin Martin je za svoju priču nadahnuće pronašao i u bivšem cimeru koji je bio policajac i koji se našao u sličnoj situaciji u kojoj se nalazi lik g. Cheadlea.

Otprilike mjesec dana nakon što je predao scenarij, g. Martina su nazvali i rekli mu da je bio jedan od finalista, ali da nije pobijedio. Zatim se sastao s nekoliko članova žirija i jednim producentom koji je njegovu priču želio poslati studijima i koji mu je predložio da nađe agenta. U to je vrijeme g. Martina najviše brinula činjenica da nije osvojio novac koji mu je bio potreban za novi auto. „Ni tada nisam mislio da će film biti snimljen. Zadržao sam svoj posao i pitao se što će se dalje dogoditi“, kaže on.
Scenarij je ubrzo bio poslan studiju Warner Bros., gdje je zapeo za oko Mary Violi koja je tražila mladog scenarista za projekt na kojem su radili. Gospođa Viola je scenarij uzela s vrha čitave hrpe scenarija. Budući da je Njujorčanka, svidio joj se naslov i to je bio prvi scenarij koji je pročitala. Odmah je reagirala na priču i predala ju je kolegi Basilu Iwanyku koji je sve pokrenuo.

Gospodin Iwanyk je bio izvršni producent filma DAN OBUKE redatelja Antoinea Fuque i smatrao je da bi on bio savršen za film ZAKON ULICE. Redatelju se svidio scenarij i odmah je pristao na projekt. „Svidjela mi se tema i smatrao sam da je Michael pronašao nov pogled na ovaj žanr. Scenarij je na jedinstven način pripovijedao policijsku dramu“, kaže on. Gospodin Fuqua ističe da priča ne govori o „korumpiranim policajcima, nego o policajcima osuđenima na propast. Svi imaju vlastite probleme koje moraju prebroditi, tako da priča govori o njihovom psihološkom stanju, a ne o njihovom poslu.“ Svidjela mu se i relevantnost priče u današnjem New Yorku „gdje puno više policajaca pogiba na dužnosti“, a to ga uvelike zabrinjava. „To znači da nešto nije u redu s emotivne i psihološke strane i da je važno o tome razgovarati i snimiti film o toj temi“, objašnjava on.

„Kad je Antoine pristao na projekt, sve se počelo ubrzavati“, prisjeća se g. Martin i dodaje da ga je Antoine odmah nazvao „samo kako bi se uvjerio da sam pravi čovjek za to. Razgovarali smo o priči i odabiru glumaca. Već je tada imao jasnu viziju za film“, dodaje on. Projektu su se istodobno pridružile kompanije Millennium Films i John Langley Films. Izvršni producent John Thompson se sjeća: „Odluku o snimanju filma donijeli smo u roku od 24 sata. Iskušenje je bilo veliko i odluka je pala.“