Dan kada se Zemlja zaustavila (2008)

Čovječanstvo je odavno očarano idejom života izvan Zemlje. Naučno fantastična književnost i filmovi nisu služili isključivo zabavi, već su ujedno upućivali pitanja i izražavali naše nade i strahove prema vanzemaljcima. Takva nagađanja intrigiraju maštu i potiču razvoj novih tehnologija namijenjenih istraživanju krajnjih rubova svemira i sasvim vjerojatne mogućnosti da u njemu nismo sami.

Jedan od najoriginalnijih i najinovativnijih filmova tog žanra je klasik «Dan kad se Zemlja zaustavila» iz 1951. godine, film koji je presudno utjecao na generacije entuzijasta znanstvene fantastike, scenariste i redatelje. Režirao ga je legendarni Robert Wise, a priča o dobrohotnom čovjekolikom vanzemaljcu zvanom Klaatu, koji svojim svemirskim brodom slijeće u Washington D.C. s ciljem da se susretne sa svjetskim vođama kako bi ih upozorio da ljudsko nasilje prijeti opstanku ostalih civilizacija u svemiru. Uz pomoć Gorta, gigantskog robota tjelohranitelja, Klaatu izbjegne vlastima koje ga pokušavaju zarobiti, te uranja u ljudsko društvo ne bi li bolje shvatio vrstu osuđenu na sukob i uništenje. Sprijateljuje se s udovicom i njezinim sinom, te kroz prizmu tog prijateljstva uči o čovječanstvu, da bi na kraju pozvao ljude da postanu bolja verzija sebe samih.


Film je bio revolucionaran, ne samo zbog inovativnih zamisli o vanzemaljcima, svemirskim brodovima i robotima, već i zbog hrabre varijacije na ustaljenu alegoriju Hladnog rata. «Čitav kanon naučne fantastike u Americi pedesetih godina prošlog stoljeća zasnovan je na širenju zapadnjačkih fobija od Istočnog bloka», primjećuje producent Erwin Stoff. «Onaj ˝ drugi˝ kojeg se treba bojati uvijek je služio kao metafora za komunizam.» Ono što je zadivljujuće u «Danu kad se Zemlja zaustavila» jest da je teret odgovornosti ravnomjerno raspoređen na obje strane. «Drugi» kojeg se trebamo bojati smo mi sami – ljudska priroda i stravično nasilje za koje je čovječanstvo samo odgovorno.»
Još jedan aspekt filma koji ga razlikuje od njegovih prethodnika jest točka promatranja iz koje se priča razvija. «Jedna od jedinstvenih stvari u ovoj priči jest da je ispričana iz perspektive vanzemaljca», primjećuje Stoff. «Vidjeli smo mnoge filmove o svemircima, ali rijetko smo vidjeli sebe kao svemirce.»