Tjedan amaterske kritike: Ribanje i ribarsko propovijedanje (1. mjesto)

Galerija fotografija

Tema: Tjedan amaterske kritike

Filmske adaptacije svjetskih bestsellera uvijek su sklizak teritorij, kako za tvorce filma, tako i za publiku. Očekivanja su redovito apsurdna, u tolikoj mjeri da se i najsitniji propusti ili, ne dao Bog većeg zla, odstupanja od literarnog izvornika rijetko praštaju. Proces prenošenja atmosfere, likova, naracije te čitave dramaturgije sa stranica obožavanog predloška na veliko platno nerijetko je izvrstan recept za totalni promašaj, na koji nisu imuni ni neki od vodećih sineasta današnjice (pr. Boyleov "Žal" ili Lynchev "Dina – pješčani planet").

U potonju kategoriju svakako valja ubrojiti i oskarovca Anga Leeja. Simpatičan i samozatajan Tajvanac može se pohvaliti filmografijom kao rijetko koji od njegovih hollywoodskih kolega. Lee se u posljednjih 20 godina, više ili manje, uspješno upuštao u žanrovski i tematski potpuno različite, nepovezane produkcije. Vrijedi spomenuti kako je većina njegovih ostvarenja zapravo adaptacija drugog medija, bilo da je riječ o stripu (Hulk, 2003.), romanima (Razum i osjećaji, 1995.; Tigar i zmaj, 2000.; Ledena oluja, 1997.) ili noveli (Planina Brokeback, 2005.). Dakle, riječ je o svestranom redatelju, koji uz odlične narativne sposobnosti posjeduje i vanserijski osjećaj za detalje i estetiku te uspješno balansira između sugestivnog i suptilnog, sentimentalnog i suzdržanog. Stoga ne iznenađuje izbor Leeja za redatelja adaptacije "Pijevog života", bestsellera Yana Martela, kojeg se dugo smatralo nemogućim za ekranizirati. Alegorijska priča o dječaku na čamcu s bengalskim tigrom usred oceana? Izazov za svakog redatelja, mora se priznati. A čini se da Lee ima tendenciju birati upravo takve projekte.

Pijev život: Trailer

Okosnica, i ideja, filma jest suprotnost i međusobna isključivost sekularnog i religijskog svjetonazora te utjecaj istih na perspektivu pojedinca, prezentirana kroz nevjerojatnu sudbinu protagonista Pija. Osobno odabran od strane Leeja, naslovnu ulogu tumači debitant Suraj Sharma, naturščik i za hollywoodske pojmove. Prvi dio filma posvećen je njegovoj spiritualnosti i potrebi da zadovolji istu kroz različite religije već od najranije dobi. Istražujući, uz lokalno prakticiranje hinduizma, kršćanska i islamska učenja,  mladi je Pi na dobrom putu da postane prvi multi-religiozni fanatik. Međutim, kobno obiteljsko putovanje u potrazi za boljim životom stavit će na kušnju našeg junaka i primorati ga da se, u borbi za preživljavanje, vodi svojim instinktima.

Nakon što film dosegne svoj antiklimaks i odrasli Pi, utjelovljen od strane iskusnog Irrfana Khana, završi s bajkovitom i inspirativnom avanturom te ispriča i drugu, izgledniju i realniju, ali istovremeno i znatno više uznemirujuću verziju nesretnih događaja – gledatelj je naizgled ostavljen s izborom. Nositi se sa životnim traumama uz nadu u katarzu - u vidu viših sila ili se prepustiti surovoj realnosti. Sve do tog trenutka, film pleše po tankoj liniji propovijedanja ispravnog načina života s Bogo(vi)m(a), no budući da je ta (nedovoljno razrađena) misao ujedno i premisa cijelog filma – do velike je završnice svakako prihvatljiva i za najveće religiozne skeptike. Međutim, kako su mogući ishodi već spomenutog "izbora" već unaprijed okarakterizirani kao poželjan (bengalski je tigar 227 dana održavao protagonista na životu) i neprihvatljiv (kanibalističko preživljavanje nakon brodoloma), sugestija prelazi u propovijedanje i gubi se bilo kakav trag objektivizma.

Navedeno je ujedno i najveća mana "Pijevog životajavascript:mctmp(0);". Vizualni identitet i fotografija poslužili su kao savršena podloga za state of the art specijalne efekte koji su u kombinaciji s vještom upotrebom 3D-a mamili uzdahe u kinima širom svijeta. Pomalo je zabrinjavajući podatak (koji je adresirao i sam Lee) da je tvrtka zadužena za vizualne efekte (prvenstveno nevjerojatno realistične animacije životinja) prijavila stečajni postupak, ali već je na prvi pogled jasno da se na produkcijskoj vrijednosti ovog projekta nije štedilo.

Glavna zvijezda ovog filma ipak je sam redatelj, stoga je "Pijev život" majstorski komponirano djelo, dobrog ritma i puno kreativnih rješenja. Vizualni je aspekt od ključne važnosti  te je kao takav glavni nositelj priče kojoj služi, a nikad se ne nameće. Najbolji pokazatelj Leejevog uspjeha svakako je i recentni trijumf na Oscarima gdje je potukao favorite, Spielberga i Hanekea te vrlo zasluženo postao vlasnikom još jednog zlatnog kipića. "Pijev život" završio je ujedno i kao film s najviše ukupno osvojenih Oscara, a uz priznanja kritike ostvario je i zapažen uspjeh u kino distribuciji. Svakako je riječ o kvalitetnom ostvarenju, no na kraju dana – nije se previše odmaknuo od stereotipne "crowd pleaser" etikete. Većina je vjerojatno iz kina izašla sa zadovoljnim osmijehom na licu, no autor ovog teksta nije se mogao oteti osjećaju nedovršenosti. Vizualna poslastica na prvi pogled, ispod površine tek plitko obrađuje zanimljiva pitanja kojih se dotiče.

recenzija kritika Life of Pi pijev život tjedan amaterske kritike hrvoje romić