''Tri mušketira'' nisu ono što nazivate dobrim filmom, izbacimo to odmah na vidjelo. Što smo uistinu očekivali od redatelja Paula W. S. Andersona (ne pomiješati sa Paulom T. Andersonom, ili Wesom Andersonom); čovjek je snimio sve one isprike od filmova pod imenom ''Resident Evil'', iako isti malo ili nimalo dijele sa svojim superiornijim gamerskim inačicama. Istina, Andersona smo nekoć i znali pohvaliti jer nas je dobrano isprepadao ''Event Horizonom'', na trenutke izrazito svježim shockerom, a ''Alien Vs. Predator'' nije bio baš tako loš (jer, uvijek može i gore). Ovo ovdje? Ne toliko šteta kokica, koliko dvolitrene kole, koja se u onom prokleto nervoznom trzaju ruke prolila u susjedovo krilo. Glava je, dakako, bila duboko prekrivena dlanom pred nebulozama koje su uslijedile…
- Pročitaj i: Mušketiri kroz povijest: Svi za jednog, jedan za sve
- Tema: Tri mušketira
Prizor iz filma "Tri mušketira"
Naime, raščistimo i to, tri mušketira nisu tamo-neka-tri-mušketira, zar ne? Pričamo o Athosu (Matthew Macfadyen), Porthosu (Ray Stevenson) i Aramisu (Luke Evans), vrhunskim mačevaocima koji bez razmišljanja skaču pred mrske neprijateljske kubure sa predefiniranim en garde-touché stavom, o damskim krinolinama da ne pričamo? Pa, i ne baš. Ovoj novoj, fino obučenoj, pomalo lijenoj ekipici, treba jedan ''klipan'' pod imenom D'Artagnan (Logan Lerman) da ih takoreć ''digne iz groba'', jer scenaristi su odlučili da je u mladosti spas, ili u boljoj frizuri, vječito namrštenom izrazu tinejdžerskog lica… Jednostavno, izaberite nešto.
Prizor iz filma "Tri mušketira" - D'Artagnan
Ako naposljetku ipak odlučite prihvatiti činjenicu da se Alexandre Dumas vjerojatno vrti u grobu, a sve ipak izgleda besprijekorno glatko i produkcijski raskošno, uz zanimljivu dozu steampunka za malu djecu (tobožnji Da Vincijev ratni zeppelin je MacGuffin/pokretač radnje, stvarno?), mogli biste proći sasvim pristojno, bez previše glavobolja. Ili barem dok scenom, u slow motionu, ne poleti redateljeva supruga Milla Jovovich. Oku ugodna, plavooka, spretna… Milla je ovdje Milady, a ne Alice iz ''Resija'', zašto onda forsirati scene u kojima spomenuta a) izbjegava nevidljive niti aka zubne konce aka lasere svojega doba kako bi se dočepala plijena, b) izvršava obrnuto-vertikalni skok sa kipa anđela na balkon nekoliko katova niže i c) čitavo vrijeme ''zavodnički'' trepće okicama, dok s lakoćom matira kardinala Richelieua, navodnog Lexa Luthora čitave te pompozne francuske operacije (Christoph Waltz, još uvijek zarobljenik arhetipskih negativaca).
Tri mušketira: Trailer
Ima li u ovom filmu itko neku logičnu smjernicu, motivaciju, inspiraciju? Što reći kada iz zeppelina iskoči Orlando Bloom u ulozi ''bakingemskog purana'' sa snažno izraženim naglaskom, ili kada polovicu filma gledamo i slušamo kralja Luja XIII (Freddie Fox), apsolutno derište od vladara, upravo moleći da nam netko lucidan da odgovor na pitanje: stari, gdje su moji mušketiri… Znaš, ona tri, iz naslova? Odgovor uz nemarno odmahivanje glasio bi, eno ih ondje gore, deru po strojnicama i topovima i bacačima plamena, jer oni su mušketiri, znaš, čast i vještina, hrabrost iznad svega. Ovo potonje ipak je ostalo rezervirano za prije spomenutoga D'Artagnana, čije mačevalačko finale na vrhu Notre Damea nosi određenu dozu stilizacije, ali volim vjerovati kako je konačni ubod mača u srce inače vrhunskog glumca Madsa Mikkelsena (Rochefort) upravo savršeno parafrazirao poantu još jedne holivudske nebuloze.
Prizor iz filma "Tri mušketira"
Za kraj, ima li nešto pozitivno, neki tračak nade za gledatelje željne zanimljivog 3D iskustva, ipak se radi o mediju u (ponovnom) nastajanju, a čiju rekonstrukciju plaćaju upravo naše, krvave okice? Pa, ima. Kostimi su, ponavljam, savršeni, setovi su raskošni, a potencijal se nazire na svakom koraku. Šteta što je, baš kao i redatelj ovoga filma, potencijal u potpunosti promašen. ''Svi za jednog, jedan za sve?'' Prekasno, stari, prekasno… Pusti odjavnu špicu.
