ZAVRŠNA ANALIZA OSKARA 2016 - Forma bitnija od sadržaja

Godinama pratim Oskare i nekako sam se već privikao na problematične nedjelje krajem veljača. Iste probleme imam i s borilačkim sportovima, a u ovom slučaju takva paralela i nije pretjerana.

Naime, imate ogroman 'hype', cijeli planet priča o 'borbi večeri', favoriti su prilično jasno izraženi, a na kraju kada sve zbrojite i oduzmete zaključite da bi u svakom slučaju iza svega stoje suci i politika, te dobar glas i zarada. Počnimo prvo od fasade i 'hypea'. Priča s rasizmom donekle pije vodu, pošto je manje od 1% dobitnika Oskara u povijesti afroameričkog iliti politički nekorektno crnačkog podrijetla - s obzirom da crnaca u Americi ima oko 12%, evidentne su razlike u statistici. No, što bi onda tek trebali reći Latinoamerikanci kojih je 16%, a postotak Oskarovaca i višestruko manji? Pisali smo uzduž i popreko o toj famoznoj i notornoj akademiji u kojoj apsolutnu prevlast imaju gerijatrijski bjelački 'zemljoposjednici' koji su često upravo zbog tog neoliberalizma često nagrađivali filmove koji nagrade nisu zaslužili. Drugi razlog pogrešne učestalosti je novac, odnosno lobiranje od strane holivudskih moćnika - da su 'akademici' anonimni, svijet bi bio ljepše mjesto. Ili barem tako Leo pretpostavlja.

Jer je već naporno gledati tzv. 'filmove s porukom' koji perfidno otimaju praktički sve laureate posljednjih godina. Jedini koji je zaista bio na nivou je danski 'Lov', ukoliko iz jednadžbe izuzmemo klasike s crncima i židovima koji zaista budu i dobri filmovi. Pardon, s Afroamerikancima i Judeoamerikancima. Dakle, ono što želim reći je da je recimo 'Dankinja' s obzirom na potencijal izuzetno plošan i plitak film sa subverzijom koja zapravo ni subverzija nije. I nekako mi je to bila i nit vodilja za većinu filmova ove godine. Ne kažem da nisu bili odlični, zanatski precizni i glumački superiorni - ali su mi jednostavno ostali sterilni. Dokumentarac 'Amy' imao je duše za sve filmove u špilu. Kao i 'Mad Max' koji uopće ne cilja na dubinu. 'Povratnik' je zapravo najbolji film - čisto jer svojim filterima ne dopušta da ga se shvati. I onda pretenciozne malograđane u akademiji uvjerava da su pametni jer misle da su ga shvatili - poput Coelha koji ima razinu seljačije za mase, no isto tako i Tarkovsky-Jodorowsky pozadinu. Sve je bilo upravo forsirano, od filmske maestralnosti do voditeljskog humora.

Ellen prošle godine nije niti zagrebla po svoj sili poruka i 'spašavanja dupina' filozofiji, a opet je selfijem stvorila legendu. Rock bazično nije loš ali je sve svoje manjkavosti dao na tacnu nakon što su nastupili Ali G ili odlični skečevi. Ok, imao je taj monolog na početku, no kao i svi dušobrižnici - pitanje je bi li takav dijapazon ljudskih prava tražio i za prijatelje Meksikance ili Azijate. I osobno mi je posve promašio poantu ne spomenuvši najoštećenijeg glumca u čitavoj priči i apsolutnog favorita za sporednu mušku ulogu - Idrisa Elbu. 'Straight Outta Compton' je bio izvrstan, no Elba je jedini zaista razvalio konkurenciju.

Priča večeri bio je DiCaprio, i to je očekivano. No, stvarna priča večeri su trostruki laureat u nizu, kamerman Emmanuel Lubezki i dvostruki laureat Inarritu - srušili su dugotrajne rekorde i potvrdili najvišu klasu današnjice. Isto kao i Ennio Morricone. A tek onda dolazi Leo. Mnogi vele da nije bio na razini proteklih godina, no ono što se gleda je i konkurencija - iako se ne bih složio ni s prvim argumentom. Redmayne je melodramatično isforsiran u 'Dankinji' (osladili mu se kipići pa je išao na sigurnjak), Fassbender je kirurški precizan što nije recept za ostarjele birače, Damon je prešik dok je jedina istinska konkurencija bio Bryan Cranston. I onda - svi vi koji tvrdite da DiCaprio nije trebao osvojiti kipić, koliko vas je gledalo njegov 'Trumbo'? Isto tako, svi vi koji tumačite da je Stallone grubo oštećen - realno su Rylance i Hardy bili barem dva koplja iznad, a Ruffalo jedno. Vikanderica je pak Oskara više zaslužila ulogom u 'Ex Machini' nego u 'Dankinji' ali je moguće da je presudio kumulativni učinak, s obzirom da je Jennifer jason Leigh rasturila. Lezbijke u 'Carol' pored transrodnih osoba su ionako potpuni 'passe'. Za redatelja su se poigrati mogli jedino Inarritu i Miller, a za glavnu glumicu plesati je mogla jedino slavodobitna Brie Larson.

Što se filmova tiče, to je već druga priča. 'The Big Short' vrhunski je odrađena priča, no možda pomalo prezahtjevna za banalnu, površnu i neinformiranu američku publiku. 'Most špijuna' je pak prespielbergovski da bi osvojio akademiju, 'Brooklyn' preirski, 'Mad Max' preaustralski, 'Marsovac' presfovski... I priča ostaje na tri naslova. 'Room' je zamalo maestralan - dojma sam da je priča trebala duže vremena taboriti u 'sobi', a tamo je trebala i završiti pošto bi se klinjo razočaran u svijet želio vratiti u 'Stockholm'. 'Povratnik' je taman kakav bi morao biti, no Oskara je izgubio zbog hommagea Tarkovskom (bijeli Ameri ne vole Ruse više od crnaca). Ostaje 'Spotlight'. Izuzetno čvrsta, temeljita, prava tehnička novinarska priča - kao da ste najboljem stroju za moleraj dali farbanje svoje vile. No, nedostaje onaj ljudski faktor, duša i neka snažnija povezanost s čitavom pričom. Kao da sterilni roboti birokratski i automatski utvrđuju poroznost sustava. Film je jako dobar, ali budimo realni - Oskara je dobio isključivo zbog pedofilije i katoličke crkve. Da je bio o korupciji u ovalnom uredu, ne bi bio niti nominiran. Kao što ni Rock ne bi bio voditelj da su crnci bili favoriti za nagrade. Niti bi DiCaprio slavio da je imao protukandidata svoje klase. Akademija voli formu, a ne sadržaj - čisto jer je ista i jedina njezina vlastita vrlina...

Oskar Leonardo DiCaprio Crnci Chris Rock Brie Larson akademija mad max divlja cesta alicia vikander Spotlight Mark Rylance Oscars 2016 analiza Afroamerikanci