ZagrebDox: Supostojanje života

Utorak na ZagrebDoxu s filmovima koji pokazuju da ujedno mogu supostojati dva života (ili život i ne-život), ali i da je ujedno moguće živjeti dva života (ili sretniji i nesretniji život).

"We are Laurel and Hardy detectives"

Dok Indijom vlada kriminal, dok se na oglasnim pločama jedna preko druge tiskaju obavijesti o novim zločinima, policija ne radi ništa i ljudi gube povjerenje u nju – so who you gonna call? Always!

Ako mislite da rečenica nije gramatički i logički ispravna, jer na pitanje koga ćete zvati, odgovaram prilogom uvijek, malo se varate – i dalje stojim pri tome da bih uvijek zvala Always. Always – ili bengalske privatne detektive, skupinu koju predvodi Rajesh Jia (s višestrukim značenjem riječi skupina i predvodi).

Titularni lik dokumentarnog filma Bengalski detektiv, redatelja Philipa Coxa („Međunarodna konkurencija“ ZagrebDoxa), Rajesh, i njegovi kolege (njegova druga obitelj) prilično dobro odgovaraju rečenici kojom ih je negdje u sredini filma okarakterizirao upravo jedan od njih: „We are Laurel and Hardy detectives.“ Jer bengalski privatni detektivi NISU kao drugi privatni detektivi. Iako pokušavaju razriješiti ozbiljne slučajeve, kao što su trostruko ubojstvo i trafficking, pokušavaju razriješiti i one manje ozbiljne slučajeve (poput prijevara) ili, još neozbiljnije, poput distribucije lažnih šampona. Ozbiljnost i svojevrsna komika posla neprestano se miješaju, ali filmom nekako prevladava dobro raspoloženje, za što su odgovorni sami protagonisti koji se, zahvaljujući svom duhu, uspijevaju zabaviti obavljajući svoj ponekad nimalo ugodan posao. Tako se smijeh nastavlja dok istovremeno pratimo razvoj „Operacije Ubojstva“ (trostruko ubojstvo) i „Operacije Tigar“ (lažni šamponi), provlači se kroz njihov trening tijekom kojeg svako razoružavanje napadača završava fijaskom jer su do kraja tog svog „razoružavanja“ već mrtvi, a završava ispušnim ventilom nakon posla – plesom, a skupinu ponovno predvodi Rajesh.

Bengalski detektiv: Trailer

I zaista, nakon osebujnih plesnih pokreta, u kojima posebno Rajesh neizmjerno uživa, smijeh prestaje. Rajesh tada dolazi kući, sinčiću i teško bolesnoj ženi – dijabetes, problemi s vidom, kožom, bubrezima i srcem dio su njezine, a tako i njegove svakodnevice. Tako on paralelno živi svoja dva života, onaj sretniji na poslu i plesu i onaj tužniji kod kuće, a preživljava ih upravo zbog svoje pozitivnosti, svoje uvjerenosti u važnost svega što radi i svog osmijeha kroz koji gleda na sve probleme i poteškoće.

I dok naizgled pratimo jednu radnju, odnosno posao bengalskih privatnih detektiva, postajemo svjesni da film zapravo vrvi paralelnim radnjama koje ga čine zamršenim klupkom informacija i događaja kakvo je, čini se možda nama zapadnjacima, moguće pronaći baš samo u Indiji. Od ambivalentnosti njihova posla i dviju strana Rajeshova života, do razgolićavanja indijskog društva i kritike dogovorenih brakova u kojima su žene izgubile svoj identitet kako bi udovoljile drugima.

A dok vam se tijekom filma na licu izmjenjuju osmijesi i tuga, u ritmu koji je vješto izabrao redatelj, neprestano se zapravo pitate odakle Rajeshu snaga za sve to... „Mi smo detektivi, mi smo Indijci i možemo osvojiti svijet!“

Rajeshovu priču i priču bengalskih detektiva još stignete pogledati danas u 15.00 sati te u subotu u 16.00 sati. Ne zanima vas kako je prošla plesna audicija bengalskih detektiva za televizijski šou?

"Beautiful but not showy."

11. ožujka 2011. Dan je to obilježen užasnutim krikovima, plačem i nezaustavljivom histerijom izazvanima prizorima koje je zabilježila jedna kamera na brdu iznad mjesta koje nestaje. Tsunami.

Film Tsunami i trešnjin cvijet, za koji je zaslužna Lucy Walker, jedinstvena je priča o supostojanju života i ne-života, o ljepotama i strahotama prirode.

Redateljica nas isprva suočava s razorenim domovima, uništenim vrtovima i raspadnutim životima, s ljudima koji su doslovno u nekoliko minuta postali svjesni kako su stvari nebitne, ali još svjesniji toga da se život ne može ponoviti. Sjedeći na tronošcima na nekadašnjim mjestima svojih naslonjača, u „ulicama“ u kojima su živjeli, i na brdu zahvaljujući kojem su preživjeli, ljudi govore o onome za što još uvijek ne mogu vjerovati da se događa u stvarnom životu.

Tsunami i trešnjin cvijet: Trailer

A zatim sljedeće kadrove Lucy Walker ispunjava japanskom trešnjom koja, unatoč svemu, cvate. I premda joj neki zamjeraju cvat i njezinu neuništivost (naspram zastrašujuće uništivosti čovjeka i onoga što je on izgradio), većina ju je s nestrpljenjem dočekala. Slikama jedne rascvjetane trešnje na rubu uništenog grada i groblja u hladovini druge redateljica nam snažno naglašava jednu od izjava u filmu – priroda u isto vrijeme može biti izrazito destruktivna, ali i fantastično kreativna. I u trešnji pronalaze nadu. Trešnjin cvat je jedino što im je ostalo, jedino što u njihovu životu nije postalo tek uspomena, jedino što im govori da život ide dalje. Trešnjin cvat nije samo vjesnik proljeća, novog života prirode, nego i vjesnik novog ljudskog života.

Film "Tsunami i trešnjin cvijet" možete pogledati još sutra (petak) u 13:00.

zagrebdox dokumentarni festival katarina starčević Bengalski detektiv Tsunami i trešnjin cvijet