Razgovor sa Mimom Simić: Na 5. festivalu nijemog filma očejkujte sve osim tišine

Era nijemog filma završila je prije nešto manje od punog stoljeća, trajala je relativno kratko ali je u tom, praktički nevinom, periodu udarila temelje modernoj filmskoj umjetnosti. Mnogi, za ono vrijeme, umjetnički eksperimenti danas su standard duboko utkan u teoriju i praksu filma kao umjetnosti. Pomanjkanje zvuka u filmu od redatelja i glumaca zahtjeva hiperkreativnost uperenu u mimiku.

• Pročitaj i: 5. PSSST! Festival nijemog filma od 11. do 13. studenog u kinu Europa

Jesu li današnji filmski stvaratelji, razmaženi bogatstvom tehničkih mogućnosti, dorasli takvom nivou kreativnosti pokazat će PSSST! - Festival nijemog filma, od ove godine i sa izdašnim natjecateljskim međunarodnim programom. Da je nijemi film daleko od zaboravljene umjetničke forme o kojoj se govori tek u stručnoj literaturi, za čitatelje portala Moj Film pojašnjava književnica Mima Simić, jedna od organizatora festivala koji, između ostalog, ima za zadatak podsjetiti publiku da je nijemi film zapravo puno više od slapstick komedija Charlie Chaplina.

Peta godina za redom, sada je to već dokaz postojanosti a kada su festivali u pitanju, postojanost je dokaz i interesa publike za sadržaje koje određeni filmski festival nudi. U široj javnoj svijesti nijemi film ostao je kao nešto što se tek povremeno vrti po foršpanima televizijskih emisija ili kao materijal za strukovnu izobrazbu. Što nas vraća na početak festivala i pitanje, kad ste i kako došli na ideju pokretanja festivala ovakve tematike?

Ideja se u Centru za kulturu Trešnjevka javila prije pet godina iz nekoliko razloga. Kao prvo, postoji značajna recentna produkcija nijemog filma, što govori da je riječ o aktualnoj i živoj formi, a mi smo odlučili autori(ca)ma pružiti mjesto, vrijeme i prostor u kojem će predstaviti svoje radove. Interesu i produkciji svjedoči preko stotinu filmova pristiglih iz cijele Europe. Nadalje, u zlatnom dobu nijemog filma pronalazimo korijene filma kao takvog; umjetnička i zanatska rješenja, kao i ideje ovoga vremena trajno su utjecali na razvoj filma; želimo skrenuti pozornost na ovaj kontinuitet uza sav tehnološki napredak koji je medij filma proživio i još proživljava. Konačno, nijemi film je iznjedrio niz remek-djela koja su nepravedno zapostavljena u dobu 3D spektakla, na koje podsjećamo Festivalom, i koji će svojom specifičnom poetikom i vizualnošću uvijek privlačiti publiku, od studenata filma do filmskih stručnjaka, kao i svih onih između koji jednostavno vole film.

Ako izuzmemo obaveznu strukovnu praksu, u kojoj je stvarnoj mjeri nijemi film prisutan u današnjoj kinematografiji?

Dakako, teško je zamisliti visokobudžetnu (recimo, holivudsku) produkciju koja se lišava blagodati efekta zvuka u lovu na gledatelje. Međutim, zagrebemo li malo u celuloidno podzemlje, i podružimo li se s neovisnijim autorima, pronaći ćemo i suvremene dragulje dugoga metra poput Juhe (1999) slavnog Finca Akija Kaurismakija, ili pak već sad kultnog Brand Upon the Brain! iz 2006., još jednog kultnog filmaša Guya Maddina. 'Ograničenja' nijemoga filma u tom smislu su izazov s kojim se i suvremeni filmski umjetnici hvataju u koštac, i proizvode možda rijetke, no svakako nezaobilazne radove.

Ove godine imate bogat međunarodni program filmova novijeg datuma. Autori su sami prepoznali potencijal PSSST!-a ili ste ih morali tražiti?

Informacije o festivalu poslali smo na golem broj adresa u svijetu i to je bilo dovoljno da se jave zainteresirani, kojih je bilo više nego što smo očekivali. S obzirom na veliku raznolikost producenata i poetika, može se reći da su autori sami prepoznali potencijal PSSST!-a.

Kad je nijemi film u pitanju Ejzenštejn je neizbježan, upravo zbog njegovog općeg doprinosa teoriji filmske montaže. Međutim, ove godine prikazujete njegov dugometražni prvijenac ‘Štrajk’ iz aktivističkih motiva?

U vrijeme globalne krize liberalnih kapitalizama, kad se iznova rasplamsava zanimanje za proročki potencijal Marxova Kapitala, prikazujući Ejzenštejnov Štrajk pokušavamo ispitati (pa možda i uskrsnuti) njegove revolucionarne potencijale, gledajući ga kao zastrašujuće aktualno djelo. Odabrana remek-djela ruske i sovjetske kinematografije mogu nam poslužiti za promišljanje (subverzivne? propagandne?) uloge filmske umjetnosti u revoluciji, ili pak 'tek' njezine umjetničke postojanosti. Ova kinematografija u nijemom razdoblju jedna je od najutjecajnijih, no svejedno se prečesto svodi samo na nekoliko filmova i nekoliko autora, pa je potrebno neprestano iznova gledati i upoznavati tu tradiciju.

Publiku na otvorenju PSSST!-a očekuje delicija klasične hrvatske kinematografije, ‘ŠALE’, odnosno, 14 kratkih filmova Okravijana Miletića te kratkometražni film Franje Ledića. Zašto hrvatski filmski klasici, barem kroz jednostavne popratne mini-programe, nisu češći prizor na festivalskim filmskim platnima?

Zapravo, na festivalima ima filmske klasike - i na Danima hrvatskog filma i na Zagreb Doxu i na drugim festivalima i revijama. Najveći je problem u tome što je nema dovoljno na programima Hrvatske televizije. Situacija se tu malko poboljšala kad je došla kriza pa je bilo manje novaca za skupe američke serije i domaće spektakle, pa se hrvatski film pokazao kao zadovoljavajuće jeftina varijanta, ali to ni izdaleka nije dovoljno, a festivali ne mogu popuniti tu prazninu.

Što bi ove godine moglo najviše interesirati publiku PSSST!-a?

U najboljoj PR-ovskoj maniri reći ću, dakako, da je svaki dio programa zanimljiv i uzbudljiv na svoj način - od natjecateljskog dijela u koji je ušlo 30 naslova, koji će svjedočiti modernim autorskim pristupima nijemoj formi, preko obvezne lektire rusko-sovjetskog ciklusa, do domaćih rijetko viđenih poslastica.  Primjerice, kratkometražni film Franje Ledića "Ciganin hajduk Brnja Ajvanar" iz 1926. g. najduži je sačuvani fragment izgubljenih hrvatskih igranih nijemih filmova, a na Festivalu nijemog filma biti će prvi put prikazan nakon prvotne distribucije prije 80-ak godina. Šale, odnosno, rani amaterski filmovi Oktavijana Miletića filmski su dragulji također rijetko viđeni, jer je hrvatska publika do sad uglavnom vidjela samo Miletićeve zrele amaterske radove. Konačno, nipošto ne treba zaboraviti činjenicu da nijemi filmovi nikad zapravo nisu 'nijemi'; glazbenu kulisu na ovom izdanju festivala gradit će im nadahnuti umjetnici - Vitomir Ivanjek na klaviru, te američki jazz glazbenik Joe Kaplowitz i Invisible Muffin People. Filmske pauze ispunjavat će Kućni teatar Škripzikl, u petak nakon filmskog programa razdrmat će vas meštar od tuluma DJ Mario Kovač, u subotu će ga zamijeniti DJ Frajman, a u nedjelju će koncert održati Invisible Muffin People. Očekujte, dakle, sve osim tišine.

Kino Europa festival intervju charlie chaplin Mladen Šagovac festival nijemog filma pssst interview razgovor Mima Simić oktavijan miletić Franjo Ledić Sergej Mihajlovič Ejzenštejn centar za kulturu trešnjevka slapstick subverzivno propaganda Mario Kovač Joe Kaplowitz Invisible Muffin people Vitomir Ivanjek