Sjećam se trenutka kada sam prvi put došla u doticaj s knjigom za koju nisam vjerovala da bi mogla obilježiti dobar dio moga djetinjstva. Tek sam završila prvi razred gimnazije i odlučila sam otići u posjet baki koja je tada živjela u Zagrebu. U Đakovu sam sjela na vlak i ušla u kupe s jednom poijom gospođom. Kako je vožnja bila duga, nakon nekog vremena ta gospođa izvadila je podeblju knjigu s natpisom Harry Potter i udubila se u nju. Tada još nisam čula za tu priču, bila sam zatrpana gimnazijskim lektirama, a jedina knjiga za koju mogu reći da me je potpuno zaokupila bila je Sofijin svijet J.Gaardera. Kako je između bake i mene postojao prešutni dogovor da će mi svaki put kad dođem k njoj kupiti jednu knjigu, silno me je zaintrigiralo što to gospođa tako pozorno čita. – Harry Potter i plameni pehar – odmah mi je odgovorila. – Harry tko i što? – kao i uvijek djelovala sam zbunjeno. – Ovo je već četvrti dio – pokušala mi je jednostavnije objasniti. Knjiga je izvanredno zanimljiva, a iako se govori da je za djecu, mislim da u njoj jednako uživaju i odrasli. Ima elemenata krimića, fantastike, a svaka stranica donosi novi preokret. Rekla mi je još nešto o likovima i radnji, a ja sam do Zagreba već čvrsto odlučila da će knjiga biti u mojim rukama.
Zanimljivo je da je moj prvi susret sa svijetom Harryja Pottera započeo upravo u vlaku, mjestu gdje je i sama priča nastala. Sve je počelo 1990. godine kada se J.K.Rowling vozila vlakom i počela izmišljati priču o dječaku crne kose i zelenih očiju koji doznaje da je čarobnjak. Budući da nije imala olovku, a bila je presramežljiva da ju zatraži, priču je počela razrađivati u glavi, a zapisala ju je te večeri kada se vratila kući. Sigurna sam da tada nije mogla znati kako će za deset godina knjiga postati pravi fenomen, a ona biti bogatija od engleske kraljice.
Joanne Rowling rodila se u Engleskoj 31.srpnja 1965. godine i odmalena je pokazivala ljubav prema pisanju. Svoju prvu priču o jednom zecu zvanom – Zec – napisala je već sa šest godina. Diplomirala je na University of Exter, a nakon toga živjela je i radila u Manchesteru, Edinburgu, pa čak i u Portugalu, gdje je predavala engleski za strance. U Portugalu se i prvi put udala, no brak nije dugo trajao. Nakon što je postala samohranom majkom, bez posla i novca, čvrsto je odlučila dovršiti knjigu koju je započela – svakog dana obilazila je obližnji kafić i pisala dok joj je kći Jessica spavala u kolicima.
Godine 1995. prvi roman o Harryju Potteru bio je završen, no nitko ga nije želio objaviti. Rukopis je išao iz ruke u ruku izdavača, sve dok izdavačka kuća Bloomsbury nije odlučila dati priliku danas najpopularnijoj priči na svijetu. Nakon što je izdavač savjetovao autorici da se na knjige ne potpisuje punim imenom jer postoji opasnost da dječaci neće htjeti čitati njezine knjige zato što je žena, Joanne je preuzela ime svoje bake Kathleen i postala poznata kao J.K.Rowling.
Otkada se pojavio, Harry Potter prerastao je u pravi fenomen; milijuni djece uz taj su roman ušla u svijet književnosti. Majice, kape, šalice, čarobni štapići, samo su neki od popratnih proizvoda koji su obilježili ovo razdoblje. Stanovnici otoka Man čak su uveli kovanice s likom Harryja Pottera kao legalno sredstvo plaćanja.
Dugo se raspravljalo i o ekranizaciji romana, sve dok Joanne nije odlučila dati priliku Warner Bros.-u pod uvjetom da osobno nadzire snimanja. Inzistirala je i da se film snima u Velikoj Britaniji s isključivo britanskim glumcima. Na audiciji za glavne dječje likove pojavilo se oko 400 000 djece, a uloge odraslih čarobnjaka preuzeli su jedni od najkvalitetnijih britanskih glumaca kao što su Maggie Smith, Alan Rickman i Richard Harris. Film je prvog tjedna prikazivanja zaradio 966 milijuna dolara i tako postao jedan od najuspješnijih filmova svih vremena.
No nisu svi dočekali Harryja kao nešto pozitivno. Župljani jedne crkve u zapadnoj Pennsylvaniji spalili su knjigu o Harryju Potteru jer ju je župnik proglasio đavoljim djelom, a vjernici koji se protive bilo kakvom prikazu vještičarenja demonstrirali su oko seta na kojem se snimao film te novinarima recitirali odlomke iz Pete Mojsijeve knjige.
Ipak, knjige o Harryju potteru prodane su u više od 100 milijuna primjeraka i prevedene na 50-ak jezika, pa čak i na latinski, velški, drevni grčki i irski jezik.
Prvi dio serijala, Harry Potter i Kamen mudraca, uvodi nas u samu priču. Upoznajemo mršavog dječaka, crne kose i neobičnog munjolikog ožiljka koji živi s rođacima koji bi najradije da on niti ne postoji. Sve se mijenja onog dana kad Harry prima pismo u kojem doznaje da je čarobnjak. Budući da je kod tete i tetka neprestano omalovažavan i maltretiran, Harry će s radošću primiti vijest i vrlo se brzo prilagoditi životu u paralelnom čarobnjačkom svijetu. No ni taj svijet nije idealan, pa tako najveća opasnost vreba od zlokobnog crnog maga Lorda Voldemorta koji je i ubio Harryjeve roditelje, a Harryja obilježio neobičnim ožiljkom.
Sljedeća knjiga, Odaja tajni, izravno se nadovezuje na događanja u prvom nastavku. Ovaj put priča se temelji na legendi o skrivenoj odaji u kojoj se nalazi strašno čudovište koje, nalik na Gorgonu, skamenjuje pogledom. Još jednom će se Harry naći u bezizlaznoj situaciji i unatoč mnogim opasnostima, naravno, spasiti svijet.
Zatočenik Azkabana predstavlja odmak u autoričinu pisanju, romanom prevladavaju nešto mračnija atmosfera i razrađenija radnja. Upoznat ćemo neke nove likove, kao što je Harryjev kum Sirius, čiji će postupci biti izrazito psihološki uvjetovani, a kako radnja odmiče, na sve će se više pitanja tražiti odgovor.
Četvrti nastavak, Harry Potter i plameni pehar, najkompleksniji je i najuspjeliji roman serijala. U njemu do izražaja dolazi autoričina sposobnost uspostavljanja uzročno-posljedičnih veza. Radnja se više ne odvija linearno nego simultano i uz mnogo digresija. Opis ponovnog uzdizanja Voldemorta tu puno bolje funkcionira nego na filmskom platnu, a i napetost doseže svoj vrhunac. Harryjev postupak spašavanja Cedrikovog tijela neodoljivo će podsjetiti na stavove o oskvrnuću tijela u djelima antičkih autora, u čemu se očituje autoričino dobro poznavanje svjetske književnosti.
Tim nastavcima kao da su se iscrpile autoričine ideje i bujna mašta, pa Red feniksa i Princ miješane krvi više djeluju kao neki dodatak nego kao samostalne cjeline. Radnja se odvija izrazito sporo, saznajemo jako malo informacija, a preokreti do kojih dolazi više ne djeluju uvjerljivo. Bilo bi bolje da je važna priča o tajnom proročanstvu i horkruksima ispričana ranije jer ovako djeluje mlako i nedovoljno razrađeno. Upravo se zbog toga od posljednjeg nastavka očekivalo da sve to popravi.
Harry Potter i Darovi smrti, osim što donose odgovore na otvorena pitanja, zaokružuju sve ono o čemu je Rowlingica pisala i daju priči određenu težinu. Za razliku od prethodnih, taj nastavak traži dobro poznavanje građe, pa nas čak i upozorava na sitnice koje možda ranije nismo primijetili. Harry je ovaj put dobro upoznat sa zadatkom koji mora ispuniti, opasnost je sve veća, a vremena je sve manje; sve ono što se odgađalo mora se ispuniti. Čarobnjačkim svijetom vlada kaos poput onoga koji je vladao u vrijeme Harryjeva rođenja i samo je pitanje vremena kada će se ponovno uzdići najopasniji čarobnjak svih vremena. Harry mora pronaći i uništiti sve horkrukse prije nego što se i sam posljednji put suoči s Voldemortom. Iako za neke Darovi smrti možda nisu najbolji nastavak serijala, izrazito su napeti i imaju veliku ulogu u njegovu tumačenju. Tim je nastavkom autorica pokazala iznimnu sposobnost karakterizacije likova, čime se odmiče od žanra bajke. Autorica se uspjela odmaknuti i od pretjerane emocionalne vezanosti za pojedine likove, kao što je to činila u prvim nastavcima, pa se najveći raspleti događaju upravo oko protagonista za koje smo mislili da su izrazito crno-bijelo obojani. U radnju je, još jednom, vrlo uspješno interpolirano autoričino poznavanje svjetske kulture, pa će tako u jednom trenutku Harryja smjestiti u prostor sličan limbu, poslužit će se poznatom pričom o traganju za besmrtnosti, ali i pokazati dobro poznavanje britanskog folklora i mitologije.
Filmske ekranizacije u dobrom dijelu slijede književne predloške. Nema većeg odstupanja od radnje, a izmjene se uglavnom tiču naglašavanja vizualnog i spektakla. Prva dva dijela su u režiji Chrisa Columbusa i uistinu djeluju kao obiteljska zabava na tragu serijala Sam u kući. Veliki preokret događa se s redateljem Alfonso Cuaronom koji Zatočenika Azkabana stvara u nešto mračnijim nijansama i preodređuje ijoj publici. Možda šteta što nije ostao raditi i na sljedećem nastavku, jer bi bilo zanimljivo vidjeti kako će se snaći s Plamenim peharom. Ovako je Mike Newell, koji je upao u pola ničega, napravio zanimljiv, ali i dosta neutralan nastavak koji je, s obzirom na mogućnosti predloška, prošao nezapaženo. Od petog nastavka pa do kraja redateljsku palicu, kako se to popularno voli reći, preuzima David Yates. S obzirom na to da se morao izboriti sa sadržajno i filmski dosta neatraktivnim petim i šestim dijelom serijala, obavio je dosta dobar posao. Na svoje je došao posljednjim nastavkom, koji je možda i nepotrebno rasječen na dva dijela, s mnoštvom sadržaja i mogućnosti, a savršeno se poklopila sve veća buka oko 3d filmova. Neosporno je da će se ove ekranizacije svidjeti svakom malo većem fanu Harry Pottera, no pitanje je koliko je kompleksnost samog teksta moguće prenijeti na filmsko platno i koliko obični laici uopće uspijevaju pratiti radnju. Unatoč tome, za one nezahtjevne, prava filmska zabava je zajamčena.
Sada kada su sve knjige završene, a svi filmovi snimljeni ostaje vidjeti tko ili što će zamijeniti ovu franšizu. Do pojave nekog novog malog čarobnjaka sigurna sam da će Harry i dalje nastavljati uveseljavati čitatelje (gledatelje) diljem svijeta, a ja ću se nastaviti voziti vlakom, jer tko zna što sve još mogu otkriti…

REVIJALNI SPECIJAL

Tko bi rekao da će knjiga o “dječaku koji je preživio” doživjeti svjetsku slavu, što na policama, što na platnu. Prošlo je 14 godina od objavljivanja prve knjige koju sam odbijao primiti u ruke zbog onog tipičnog dječjeg inata, svima je dobro - e pa meni nije. Taj stav nije dugo izdržao, a prvu knjigu (kao i ostale nastavke) sam pročitao u rekordnom vremenu na nagovor svoje mlađe sestre. Prve glasine o filmskoj adaptaciji pojavile su se 1999. a 2001. se na radost svih i ostvaruju. Redatelj Chris Columbus imao je veliki zadatak ispred sebe jer nije nimalo lako ispuniti očekivanja milijuna ljudi nakon jedne toliko uspješne knjige. Ono što je osiguralo kvalitetu filma je prisutnost J. K. Rowling na setu koja je mora biti sigurna da se ne rade nikakve izmjene scenarija, te da se prati radnja knjige.
Dolazak filma u kina stvorio je neviđene gužve i čekanje na karte, usuđujem se reći da sam sa svojih 12 godina svjedočio moguće najiščekivanijem filmu od početka postojanja naše države. Bila je zima i vani je padao snijeg, a ja sam s grupom prijatelja pješačio prema centru Kaptol u kino Broadway (sadašnji Movieplex). Kada su se ugasila svjetla u dvorani nastala je potpuna tišina. Nije bilo nikakvih dovikivanja i šuškanja kako to često zna bit, svi pogledi su bili usmjereni na veliko bijelo platno na kojem su se ispisale riječi “Harry Potter i kamen mudraca”.
Mjesta u filmu i likovi su bili baš onakvi kako sam ih zamišljao čitajući knjigu. Toplina kojom film zrači vas želi uvući u cijeli taj svijet magije. Želite biti tamo, u Hogwartsu, želite otkriti sve tajne prolaze i prostorije, želite igrati metloboj i uhvatiti zvrčku, želite imat vlastiti čarobni štapić, a budimo iskreni, želite i staviti šešir za razvrstavanje i nadati se da ćete čuti: “Gryffindor!”. Kada je film završio čulo se plakanje iz donjih redova, ali ne zato što je film loš već zato što je završio. Columbus je ovim uratkom ispunio očekivanja koja su bila poprilično visoka te je od troje mladih glumaca počeo graditi zvijezde. Ne zaboravimo da su imali samo 10 godina kada su se prijavili na audiciju bez gotovo ikakvog glumačkog iskustva. Godinu dana poslije Columbus se vratio s još jednim, ništa manje kvalitetnim nastavkom “Harry Potter i odaja tajni” koji je, kao i prvi dio serijala, rušio rekorde gledanosti i pobrao brojna priznanja.
2004. u kina dolazi “Harry Potter i zatočenik Azkabana”, ali ovaj puta redatelj je Alfonso Cuarón. Glumci su u ovom nastavku nešto iji pa je i sam pristup filmu ozbiljniji, a i vidi se kako je njegov pristup bio temelj za nastavke serijala. Peti nastavak nam donosi Mike Newell - “Harry Potter i plameni pehar”. U ovom nastavku se po prvi puta pojavljuje “Onaj-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-Izgovoriti”, Lord Voldemort. Newell je prihvatio taj izazov i pružio nam još jedan spektakularan uradak prikazujući Voldemorta baš onako kako je opisan u knjigama.
2007. izlazi šesti nastavak priče, “Harry Potter i Red feniksa” iza kojeg stoji redatelj David Yates koji je zadužen i za iduća tri filma. Zapravo bi trebala biti još 2 filma jer su napisane još samo 2 knjige, ali je odlučeno, što zbog boljeg i detaljnijeg prikaza - što zbog profita, zadnju knjigu snimiti u 2 dijela. Prvi dio je bio predstavljen kao “početak kraja”. Atmosfera je mračna i hladna, ali spektakularna te se prenosi i na drugi dio posljednjeg filma Harry Potter franšize. Ne znam puno serijala gdje se kvaliteta i uspješnost održala tako dugo - čak osam filmova. Treba pohvaliti i glumački trio koji je zadužen za ovih osam fantastičnih atmosferičnih filmova - Daniel Radcliffe, Rupert Grint i Emma Watson. Odrastali su snimajući ove filmove, a mi smo odrastali s njima, gledajući ih.
Priča o troje prijatelja iz Hogwartsa obilježila je moje djetinjstvo, a vjerujem kako će i cijela moja generacija nakon 7 knjiga i 8 filmova još dugo pamtiti ovo remek djelo cijenjene autorice J. K. Rowling.

Harry Potter



Harry Potter. Kao što je profesorica McGonagall rekla na početku filma: "This boy will be famous. There won't be a child in our world who doesn't know his name."
Mislim da autorica knjiga J.K Rowling nije bila ni svjesna koliko će postati istinita rečenica koju je napisala. Iako nije mislila da će knjiga ikad postati poznata baš zbog predviđanja stručnjaka. Ali čini se da i stručnjaci mogu pogriješiti.
Iako u početku nije bila baš zainteresirana da se prave filmovi po knjigama na kraju je ipak došla u dogovor sa kompanijom Warner Bros.. Nakon što su se dogovorili da J.K.Rowling može biti na snimanju filmova akcija je počela. Prvi film i prvi pogled na Hogwarts su bili jednostavno predivni i mislim da ustvari nema riječi za opisati taj osjećaj. Kada novi učenici slavne čarobnjačke škole plove u čamcima da Hogwartsa i kada ga ugledaju po prvi put, iako je bio mrak, dvorac je bio očaravajuć. Ispunjenje sna i svih zamisli. Još jedan od najboljih trenutaka u prvom filmu je bila Hagridova rečenica koju je uputio Harry-u: "You're a wizard, Harry!". Kako je film napredovao tako su i scene bile sve fascinantnije i glumci su bili sve bolji. Iako neki ljudi imaju mišljenje da četvrti, peti i šesti film nisu napravljeni baš najbolje i da su neke stvari i događaji ostali ne dorečeni, ja ipak mislim da nije tako. Za nekoga tko je pročitao knjigu sve je jasno. A smatram da i oni koji nisu pročitali knjige mogu shvatiti o čemu se radi. Bilo je i puno mišljenja da su knjige od Plamenog pehara pa na dalje prekomplicirane za pretvoriti u film ali ipak se je sve uspjelo ostvariti. Nakon potresne smrti Siriusa Black-a dolazi još jedna puno potresnija.
Princ miješane krvi završava prilično tužno kako za bivše tako i za sadašnje učenike i profesore Hogwartsa, a nije ništa manje tužno ni fanovima i gledateljima. Profesor i ravnatelj Hogwartsa Dumbledore je ubijen. Ubio ga je profesor Snape za kojeg se kroz cijelu seriju knjiga i filmova nije moglo shvatiti na čijoj je strani. Iako je bilo puno znakova da je na strani Lorda Voldemorta bilo je i dosta znakova da je na strani profesora Dumbledore-a. Ipak odgovor moramo čekati do zadnjeg dijela knjige i filma.
I tako napokon dolaze Darovi smrti prvi dio. Film koji nam pokazuje kako prijateljstvo na trenutak može postati upitno zbog mračnih sila. Harry, Ron i Hermiona odlaze u potragu za horkruksima za koje do sada već svi znaju da su predmeti u koje je Lord Voldemort sakrio dijelove svoje duše da bi mogao duže živjeti, ali kada trio sazna za njih kreću u pronalazak. Nakon što nađu medaljon ne znaju kako ga uništiti a medaljon loše djeluje na ljude pa se tako Harry i Ron posvađaju dok je Ron pod utjecajem medaljona i on odlazi i ostavlja Harry-a i Hermionu same u šumi. Nakon par dana odlaze u Godrikovu dolinu u kojoj sreću Bathilda Bagshot koja je umrla još prije par dana ali je njeno tijelo preuzela zmija Lorda Voldemorta kako bi lakše mogla napasti Harry-a. Nakon par dana Ron se vraća i pomaže Harry-da uništi horkruks i par dana nakon toga ih u šumi uhvate lovci Lorda Voldemorta i odvedu u kuću Malfoyevih gdje Bellatrix muči Hermionu ali ju Harry i Ron spašavaju i u pomoć im dolazi Dobby. Ali dok im Dobby pomaže da pobjegnu Bellatrix baci nož u vrtlog u kojem nestaju i nož ubode Dobbya i on umire. Za to vrijeme Lord Voldemort saznaje gdje se nalazi Bazgov štapić-najmoćniji štapić na svijetu. I pokušava sakupiti sve Darove smrti koji se sastoje od Bazgova štapića, Kamena uskrsnuća i Nevidljivog plašta.
Drugi dio Darova smrti počinje tako da Voldemort uzima štapić od Dumbledore-a nakon što mu je provalio u grob. Harry, Ron i Hermiona odlaze u Gringots po još jedan horkruks i bježe na zmaju van. U Hogwartsu se odvija bitka dok trio traži preostale horkrukse. Napokon dolazi do dugoočekivanog poljupca Rona i Hermione. Napokon saznajemo da je profesor Snape cijelo vrijeme bio na strani dobra. Nakon što unište još 2 horkruksa shvaćaju da je Harry jedan od 2 preostala. I on se odlazi predati u šumu. Pomoću Avada Kedavre Voldemort ''ubija'' Harry-a. I još preostaje da ubiju Voldemortovu zmiju, koju na kraju ubije Nevill. Fred, Lupin i Tonks umiru ali Harry pobijedi Voldemorta i na neki način sve završi dobro. Kasnije imamo priliku vidjeti trio nakon 19 godina na kolodvoru kako prate svoju djecu na Hogwarts Express.
Mislim da drugačiji kraj ne bi bio bolji. Ovaj je savršen i ne bi ništa mijenjala u filmovima jer su odlični takvi kakvi jesu.
I bez obzira jel kroz knjige ili kroz filmove kako je rekla spisateljica: ''Hogwarts will always be there to welcome you home.''

Lumos!
Hogwarts Express protutnjao je kroz živote milijuna mladih čarobnjaka i vještica. Godine su prolazile, on je bezuvjetno i bezkompromisno stajao na peronima svakog kolodvora u svakom gradu, čekajući mlade i e, kako bi ih vratio natrag, ili kako bi ih uveo prvi put u Hogwarts. Epsko putovanje došlo je do kraja. Hogwarts Expressu ostala je posljednja stanica do konačne destinacije. Iščekivanje zadnja dva filma bilo je neviđeno u svijetu, svi obožavatelji križali su dane na kalendaru, brojali sate i minute do početka kraja, do fantastičnog svršetka. 19. 11. davne nam 2010., taj dan je konačno došao. Od tog datuma, do danas, film je zaradio gotovo nevjerojatnih milijardu dolara, no njegov mlađi brat je ostvario još veći pothvat. Osam mjeseci manje vremena imao je da ga premaši, učinio je to nakon samih nekoliko tjedana. Zamislite brošuru zadnje stanice fantastičnog vlaka. Zamislite se u pelerini, iščekujući njegov polazak...
Posljednji susret s Dursleyjevima, vjenčanje Billa i Fleur, poljubac s Ginny, smrt Divljookog i Hedvige. Posljednja stanica bit će ispunjena tugom, bit će najteža i najnapetija do sad. Potraga za horkruksima Harryja, Rona i Hermionu odvodi u Ministvo, gdje kradu pravi medaljon Dolores Umbridge, odvodi ih do najhladnijih planina, skrovitih šuma i predivnih jezera, gdje pokvarena duša Lorda Voldemorta zatočena u medaljonu malo po malo preuzima kontrolu nad društvom, ponajviše nad Ronom. On napušta Harryja i Hermionu. Tihi jecaj odvaja se od svakoga tko je imao imalo ljubavi prema ovoj pustolovini. Shrvani, Harry i Hermione posjete Godricov Dol, posljednje počivalište Harryjevih roditelja. Tko bi rekao da jedna dobroćudna šutljiva ica može postati Nagini, Voldemortova zmija ljubimica koja pokušavao ubiti Harryja i Hermionu? Bum, trči, bježi, Ron se vraća, trči, horkruks uništen! Dogodilo se u par minuta, bez epskog predavanja o dobrodušnosti i junaštvu. I tada, neočekivano, grupa smrtonoša hvata i odvodi trojac u vilu Malfoy, gdje susreću Lunu i og majstora čarobnih štapića, Ollivandera. Spašava ih Dobby, najdraži lik mnogim Potteroljupcima. Dobby, hrabri, odani kućni vilenjak koji u košmaru ruku, nogu, štapića i pelerina završava sa nožem. Nožem u prsima. Kompletna publika suzdržava se od plača. Neki posustaju. Smrt. Smrt koja se ponovno ušuljala u, već ionako maksimalno nesiguran svijet mladih čarobnjaka. Smrt koja je ostavila nedorečenom neizmjernu ljubav između malog stvorenja i Harryja...
Svijetla se pale, suzna publika ustaje sa svojih mjesta, Hogwarts Express staje na odmorištu, putovanje se prekida zbog nedostatka filmske vrpce, materijala koji bi željni obožavatelji gledali. Mjeseci prolaze, Hogwarts polako istječe iz umova svih onih koji su na rubu stolica u kinima gledali prvi dio putovanja, no, kao grom iz vedra neba, vlak kreće! Drugi dio počinje, Gryffindorski šalovi, značke, kravate crvene se u moru ljudi koje hrli ka kinima, ka posljednjoj etapi.
Voldemort provaljuje u Dumbledoreov grob, te uzima mudračev štapić, jedan od tri Dara Smrti, mitska predmeta koja, po legendi, čarobnjaka koji ih ujedini čine Gospodarem Smrti. 1-0 za Voldemorta, po njegovom semaforu, 3-0 po Harryjevom, Gospodar Tame ne zna za njegov pohod i uspjeh u uništavanju horkruksa. Uz malu pomoć prevrtljivog goblina Griphooka, trio fantasticus se infiltrira u Gringotts, čarobnjačku banku gdje kradu Gryffindorov mač, te Hufflepuffin pehar, četvrti horkruks. Vožnja otetim zmajem nije bila najugodnija, sljepoća prijevoznog sredstva je jedan od najvećih mogućih kvarova u letu između Londona i neimenovanog jezera miljama dalje. No, vremena je malo. Preko Harryjeve veze s Voldemortom, saznaju da je Onaj Čije Se Ime Ne Smije Izgovoriti, a opet, izgovaramo ga tako često, oskvrnuo svetoću ravnateljeve grobnice i oteo Bazgov štapić iz mrtvačevih ruku. U Hogsmeadeu zamalo padaju u ruke Smrtonoša, no spašava ih Aberforth, Dumbledoreov mlađi brat, pipničar u gostionici Veprova Glava. Tajnim prolazom dolaze u Hogwarts, gdje se sprema konačna bitka. Opsada dvorca traje, obrana je pripremljena, štapići isukani s obje strane čarobne barijere koja dijeli svijet pun mržnje i nasilja od posljednjeg sigurnog mjesta na zemlji. Epska bitka kreće, smrtonosne kletve lete na sve strane, kameni vojnici, vodorige, portreti frcaju naokolo, a protagonista nema. Razdvojeni, Harry i dvojac koji tvori jednu od dirljivijih ljubavnih scena ovog doba, Ron i Hermiona svatko uništavaju svoj horkruks. No sreća zbog podviga kratko traje. U pristaništu čamaca, Voldemort ubija Snapea, a ovdje se događa, od trenutka izlaska filma takozvani, snapeovski obrat. Omraženi majstor Čarobnih napitaka, koji je ubio Dumbledorea, Harryju zadao neizmejrne muke tokom godina bio je, riječima izrečenim godinu dana ranije, Dumbledoreov čovjek do srži. Volio je Harryjevu majku u toj mjeri da je žrtvovao svoju sigurnost, svoj život stavio na kocku i postao dvostruki agent, na strani Hogwartsa. Završna spoznaja koje mu je Snapeovo sjećanje donijela jest da je Harry, od trenutka kad mu je ubojita kletva dotakla čelo, označen. Dok on živi, Voldemort ne može umrijeti. Strašna činjenica da mu nije ostalo ništa doli suočiti se s Voldemortom, te umrijeti u tome, Harryju daje snage za konačnu šetnju perivojem. Kamen uskrsnuća, drugi Dar Smrti (1-1, Harry izjednačava rezultat), skriven u zvrčki koju je naslijedio, nakon uporabe i posljednjeg susreta sa roditeljima, Siriusom, Lupinom koji umire u žaru borbe u dvorcu, baca u travu, znajući da su oni koje voli uvijek bili, i uvijek će biti s njim. Avada Kedavra! King's Cross, limbo. Dumbledoreov lik Harryja vraća u život, ostavlja odvratno stvorenje koje se koprca u savršenoj bjelini kolodovora iza sebe, označava smrt djelića Voldemortove duše koji je živio u njemu. Ostala je još samo jedna stvar. Suze kaplju po krilima većine pripadnika Potter generacije dok Neville, šeprtlja koja izrasta u istinskog junaka ubija Nagini, ostavljajući Harryja i Voldemorta same. Jedan na jedan, bez trikova, bez životnih rezervi koje se skrivaju duboko u podzemlju Londona ili špiljama urezanim u stijenama. Megdan nezamislivih razmjera. Expelliarmus. Kraj. Kraj tiranina, kraj najvećeg čarobnjaka svih vremena, koji je zastranio i odlutao u smjeru mračnih sila. Kraj strepnje, kraj smrti, kraj hladnoće. Kraj bajke.
Svijetla se ponovno pale. Nitko ne ustaje. Lica podbuhla od suza koje su tekle zbog Lupina, zbog Tonks, Freda, jednostavno se ne žele suočiti s činjenicom da je sav materijal o Harryju Potteru, dječaku koji je preživio odgledan, pročitan, odigran. Vlak staje, vrijeme je za iskrcavanje. Pjesma Nicka Cavea uz koju Harry i Hermiona plešu u trenucima najvećeg čemera i jada, pokušavajući prizvati nazad trenutke u kojima bezbrižno sjede u Velikoj Dvorani, uz zvuke božićne glazbe i gozbu pred sobom, u toplom i udobnom Hogwartsu, kaže: "We're happy, Ma, we're having fun, and the train ain't even left the station.". Naš vlak je otišao iz stanice. Ali vratit će se. Vratit će se spremno i bez pitanja kao što se vraćao svaki put do sad. Vratit će se po svakoga tko želi, barem na tren, osjetiti čaroliju Hogwartsa. Vratit će se, jer je začaran da to radi. Začaran je da osigura da magija nikad ne prestane. I nikada neće. Dok ima ljudi koji su ga spremni posjetiti, Hogwarts će uvijek biti tu.
Nox!

Nadam se da možete prekršiti vlastita pravila zbog jednog mulca koji ne zna mjesece na hrvatskom jeziku, te protumači studeni kao 12. mjesec godine. Ali, i ako ne možete, drago mi je da sam sudjelovao u ovoj prekrasnoj nagradnoj igri.

(Molim Vas da mi prihvatite i pročitate ovaj odgovor koji je iznad ovoga teksta jer bi mi to puno značilo da možda,makar su šanse vrlo,vrlo male,osvojim nagradu jer ja istinski obožavam HP-a i ostalu njegovu ekipu jer već ionako pratim sve o njihovim događajima u životu) Hvala.