Mima i Marta (2013)

Jednim od najuspjelijih na Reviji (44. revija hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva, Đakovo, 23–25. studenoga 2012.), doima se drugi konkurentni film autorskog dvojca, Mima i Marta – aktivistički ljubavni film – nagrađen Posebnom nagradom žirija – u kojem par iz naslova (jedna od njih je filmska kritičarka Mima Simić) govori o svojoj ljubavnoj vezi i odnosu okoline prema njoj. Ostvaren pretežno u formi intervjua vođenog u životnom prostoru protagonistica koje tijekom filma mahom sjede jedna do druge na krevetu i obraćaju se izravno kameri, odnosno autorima i intervjuerima iza nje, taj posve jednostavno koncipiran dokumentarac uzorit je primjer toga kako za dojmljiv film katkada uopće nije potrebno posezati gotovo ni za čime iz bogate lepeze filmotvoračkog repertoara – za čaroliju je gdjegod sasvim dovoljno staviti kameru na pravo mjesto i snimiti zanimljive ljude kako nešto rade ili govore.

Filmaševa je vještina izabrati odgovarajuće osobe, stvoriti odgovarajuće okružje i postavljati odgovarajuća pitanja. Radićima je to ovom prigodom uspjelo bez ostatka, a rezultat je uzbudljivo, dirljivo i dražesno ostvarenje, vibrantnost kojega najvećma leži na prirodnom, nenametljivom, nehinjenom, inteligentnom i živom ponašanju partnerica među kojima se itekako osjeti zračenje energije još (razmjerno) svježih zaljubljenica i koje intuitivno biraju pravu, ni preveliku ni premalu, mjeru otvaranja ispred kamere koja će zabilježeno, pretpostavljivo je, posredovati mnogobrojnoj publici. Riječ je upravo o onom čudu o kojem je kao o najvećoj vrijednosti filmske umjetnosti, za svojeg boravka u Zagrebu, govorio Istvan Szabo (vidi transkript razgovora pod naslovom Krupni plan najveće je blago filma u ovom broju Zapisa).

Dodatne pohvale izaziva i podnaslovom naglašena aktivistička crta djela koje o u nas još uvijek šire neprihvaćenoj lezbijskoj ljubavi, odnosno vezi, govori i pokazuje je bez povišenih tonova,čime je lucidno promovira neusporedivo uspješnije no što bi to učinilo s prstom u zraku. Spomenimo još da je razgovor vješto ispresijecan ilustrativnim istršcima uglavnom arhivske građe, no dodajmo i to da se čini kako bi cjelina bila još upečatljivija, a svakako neposrednija i čišća, da u njoj nema ničega drugoga do frontalnih snimki Mime i Marte.