Dragulj (2011)

LEDA (akronim za Mlijeko i mliječne proizvode - Latte e Derivati Alimentari) je ono što bi se moglo definirati kao jedno solidno obiteljsko poduzeće, razgranato u inozemstvu i nositelj zdravih vrijednosti 'made in Italy'. Nažalost, stalno na rubu propasti zbog zastarijelog upravljanja gazde Amanzija Rastellija. Umjesto da spriječi bankrot, računovođa Ernesto Botta je prisiljen 'izmislitiI kapital koji ne postoji, spekulirajući na burzi i povlačeći za sobom LEDA-u, svoje radnike i male štediše.

Unatoč velikim sličnostima, Dragulj Andree Molaiolija nije film o slučaju 'Parmalat'. Financijski krah emilijanskog poljoprivredno-prehrambenog poduzeća je tek početna točka za ispitivanje paradigmatskog fenomena međuanrodnih financija, strukturiranih na sistemima neshvatljivih u tolikoj mjeri da remete stvarnu ekonomiju, a s njom i svoje potrošače.

Iako počinje kao triler, Dragulj ne kreće u smjeru otkrivanja krivaca za počinjeno nedjelo, već u smjeru otkrivanja njihove motivacije i shizofrenije, a sve to u kontekstu jedne male i mirne talijanske provincije