Stvaranje sjaja Mladog Mjeseca

Snimanje filma SUMRAK SAGA: MLADI MJESEC počelo je u ožujku 2009. godine u Vancouveru, a završilo je u Montepulcianu, drevnome gradu u Italiji. Ta su dva grada pružila veliki kontrast – mračne noći i tajanstvene, duboke zelene šume Britanske Kolumbije i sjajni tonovi Toskane jednako tvore izgled filma.

„Svjetlo na pacifičkom sjeverozapadu pruža jako puno difuzije i svježine“, kaže Chris Weitz. „Štoviše, tu ima jako puno predivnih boja, a naša je namjera bila iskoristiti sve što možemo. Sjene su također važne – šuma u noći, tama depresije.“

„Svjetlo je potpuno drukčije u Toskani“, komentira Weitz. „Ima toplije tonove i vrijeme je sunčano, a kostimi svemu dodaju boje. I arhitektura je drukčija. Montepulciano je poznat po renesansnoj arhitekturi i ostacima srednjovjekovne arhitekture.“

Scenograf David Brisbin blisko je surađivao s Weitzom kako bi odredio paletu boja. „Chris je točno znao kakvu paletu boja želi“, kaže Brisbin. „Sve se vrtilo oko prerafaelitskih slika koje naglašavaju prigušene boje u prirodnim okruženjima.“

„Obožavam epske filmove kao što su DR. ŽIVAGO i BARRY LYNDON“, kaže Weitz. „Razmišljao sam i tome kakve bi slike bile prikladne za ovaj svijet. Za mene su to bile narativne i prerafaelitske slike. One naglašavaju priču, osjećaj, ljubav, gubitak i čežnju. Te su slike pratile Tennysona i doba takve sentimentalnosti. Također, oživjele su boje dragog kamenja i tretiranje boja koje su za mene imale smisla, koje će se razlikovati od prvoga filma te istodobno biti vjerne duhu druge knjige“, kaže Weitz.
nov
Brisbinovi eklektični radovi svjedoče da se radi o renesansnom čovjeku koji je jedinstveno kvalificiran za ovaj zadatak. Brisbin je u mladim danima dobio stipendiju zaklade Henry Luce Foundation za studij u Aziji gdje je radio kao televizijski dopisnik i izvještavao o padu Marcosova režima na Filipinima. Budući da je isprva studirao arhitekturu, pripravnički je staž odradio kod priznatog američkog arhitekta Roberta Venturija koji je poznat po tome što je na izjavu Miesa van der Rohea odgovorio: „Manje je dosada.“

„Film se u svojoj srži bavi romansom“, kaže Brisbin. „Da, to je vampirski film, ali i ljubavna priča. Smatram da se scenografija temelji na pripovijedanju priče. Važno mi je da je ono što glumci i redatelj pokušavaju složiti ispred kamere smješteno u ambijent koji je savršen za priču koja se pripovijeda.“

U knjizi Stephenie Meyer, Volturi žive u drevnom talijanskom gradu Volterri koji se nalazi u Toskani. „Dugo smo raspravljali o tome hoćemo li umjesto Volterre odabrati Montepulciano“, kaže Brisbin. „Chris je želio da nas u stvaranju svijeta Volterre vode drevne građevine. Montepulciano je srednjovjekovni grad, a smještaj trga i gradske vijećnice mu je omogućio da stvori simetrični snimak. Iz tog smo razloga završili u Montepulcianu.“

Autoričini opisi Volterre i tvrđave Voltura Brisbinu su pružili dovoljno materijala za rad. „Ako postoji fikcija koja je napisana za scenografiju, onda je autoričin opis Volterre uspješan primjer toga“, kaže on. „Ona je zamislila svijet u kojemu arhitektura pridonosi priči.“

„Volturi predsjedaju u okrugloj dvorani koja je nalik vrtlogu. U sredini je odvod kamo krv odlazi kada se dogode najopasnije stvari“, kaže on. „Ona je zamislila beskrajan hodnik kojega smo vrlo lako stvorili uz pomoć računalne grafike. Ti prostori odražavaju nečiji položaj u svijetu i nečije iskustvo dok prolazi svijetom.“

Scenograf je posuđivao elemente od poznatih primjeraka toskanske arhitekture. „Nismo kopirali neki poseban primjerak, ali koristili smo motiv zelenih pruga s mramora koji je korišten na raznim toskanskim katedralama i crkvama. U Toskani ima pregršt srednjovjekovne i renesansne arhitekture koja je u kasnijim razdobljima nadopunjena nekom vrstom noveau riche arhitekture, a to nam je poslužilo kao inspiracija.“

Kostimografkinja Tish Monaghan dobila je zadatak nadopuniti setove profinjenim kostimima za Volture, čiji je izgled doslovno stvaran stoljećima. „Chris je Volture ponajprije želio prikazati elegantnima“, kaže ona. „Pogledali smo modele iz 1700-ih i pronašli siluetu koja je nastala oko 1790. godine – a izgleda izduženo i mršavo.“

„Htjeli smo raditi unutar specifične palete boja koju su razvili David i Chris, ali ona se promijenila između 18. i 21. stoljeća. Likovi se sastaju u 21. stoljeću, ali vidimo ih i u 18. stoljeću. U 21. stoljeću htjeli smo da izgledaju što je mračnije moguće, a najmračniji od svih je Aro zato što je on najmoćniji. A 1790-ih sam učinila upravo suprotno. Aroa sam pokušala prikazati što svjetlijim, a ostali nalikuju njegovim dvorjanima.“

Iako je egzotični kult Voltura prikazan kroz stari svijet ručne izrade, njihovi suparnici, vukodlaci drevnog plemena Quileute, prikazani su uz pomoć najnovije tehnologije. „Jedan od najvažnijih dodataka svijetu Mladog mjeseca su likovi stvoreni uz pomoć računalne grafike“, kaže producent Wyck Godfrey. „Jedino smo tako mogli stvoriti vukove veličine konja, koje Stephenie opisuje u svojim knjigama.“

Weitz je doveo supervizoricu efekata Susan MacLeod s kojom je radio na filmu ZLATNI KOMPAS. „Odlično smo se slagali“, kaže ona. „Kada me je pitao jesam li zainteresirana za ovaj projekt, odmah sam mu se pridružila. Vukovi su vjerojatno najseksi stvorenja u scenariju.“

Vukove za SUMRAK SAGU: MLADI MJESEC stvorila je kompanija Tippet Studio koju je osnovao pionir vizualnih efekata Phil Tippett. „Bili smo uzbuđeni jer smo dobili priliku stvoriti izgled koji će ih pratiti do kraja sage“, kaže Susan MacLeod. „Pokušali smo pratiti opise iz knjige. Iako se o njima govori kao o vukodlacima, oni nisu stereotipni dvonošci kojima dlake nekontrolirano rastu na prstima i licima. Radi se o ljudima koji se na vrlo elegantan način pretvaraju u vukove koji imaju četiri noge.“

„Svi koji su pročitali knjigu i zaljubili se u Jacobov tim jedva čekaju da vide što smo učinili“, nastavlja ona. „To nije animacija – oni izgledaju kao pravi vukovi. Glumce smo prije početka snimanja uz pomoć računalne grafike skenirali na računalo, a tijekom snimanja smo ih pretvorili u vukove.“

Proces skeniranja je začudo bio vrlo jednostavan – barem za glumce. „Očekivao sam da ću biti u zelenom odijelu iz kojeg će viriti male pribadače“, kaže Alex Meraz koji glumi Paula. „Samo sam morao stajati na kutiji, a zatim mi je prišao veliki stroj koji je sve sam obavio. I to je bilo to.“

„Mogao sam gledati monitor, a moje je skenirano tijelo bilo prikazano na ekranu. Bio sam osupnut brzinom kojom su to obavili. Ta se transformacija najbolje može usporediti s pripremanjem kokica. Slika jednostavno iskoči i eto vuka.“

Međutim, ekipa za efekte jer tek bila na početku. „Vukove smo u cijelosti stvorili na računalu“, objašnjava Susan MacLeod. „Počeli smo s kosturom s pokretnim zglobovima koji se mogu animirati. Povrh svega, položili smo mišiće koji se mogu savijati. A zatim smo stavili sloj kože i krzna. Željeli smo da izgledaju i ponašaju se kao pravi vukovi te da nemaju antropomorfne karakteristike.“

„Dečki iz kompanije Tippett Studio su čak otišli u vučji rezervat“, kaže ona. „Snimili su ih, a na internetu su pronašli jako puno referenci. Vukovi su fascinantne životinje, tako da ih nije teško satima promatrati.“

Kako bi glumcima tijekom snimanja dali nekakvu referencu, filmaši su koristili lutke različitih oblika i veličina. „Neke od njih su bile punjene trodimenzionalne figure“, kaže Susan MacLeod. „Ostale su bile od kartona i u prirodnoj veličini. One su bile izdržljivije i mogle su se koristiti za snimanje. Tako smo za animatore mogli snimiti šablonu koju su oni mogli koristiti kasnije. Koristili smo i krzno jer smo vukove stvorene uz pomoć računalne grafike željeli osvijetliti kako bi se savršeno uklopili u scenu.“

SUMRAK se uglavnom snimao u Portlandu ( Oregon ), ali za film SUMRAK SAGA: MLADI MJESEC filmaši su odabrali Vancouver ( Britanska Kolumbija ). „Mislim da je studiju i obožavateljima bilo važno da ova faza Bellinog života odgovara prvoj fazi njezinog života“, kaže scenograf Brisbin. „To je značilo da moramo izgraditi interijer i eksterijer Belline kuće koja će biti ista kao ona u prvome filmu. Opsesivno smo promatrali originalnu lokaciju i vrlo smo pažljivo proučavali snimke iz prvoga filma.“

Međutim, zbog priče su u nekim slučajevima odlučili promijeniti određene arhitektonske elemente. On kaže: „Ako vrlo pažljivo pogledate prvu kuću, u jednom ćete trenutku vidjeti da nema erkera. Međutim, postoji jako važna scena u kojoj Jacob ulijeće kroz prozor i to je jedna od njihovih najvažnijih scena. Zbog toga je vrijedilo napraviti male izmjene koje će priči ići u prilog.“

Kuća obitelji Cullen donijela je nove izazove. „U prvome filmu jasno vidite eksterijer kuće obitelji Cullen“, kaže Brisbin. „Vidite prednje stubište. Vidite sobe. Vidite Edwardovu sobu i kuhinju. Mi smo uglavnom radili u drugim dijelovima kuće i stvorili smo dodatne prostorije koje pristaju onome što smo već vidjeli.“

Scenografov posljednji zadatak bio je stvoriti dva doma oko kojih se vrte životi članova vučjeg čopora. „U prvome filmu nije bilo Jacobove ni Emilyne kuće“, nastavlja on. „Pažljivo smo pročitali knjigu i raspravljali o tome što bismo eventualno mogli promijeniti. Jacobova je kuća opisana kao crvena kuća. Pronašli smo fantastičnu lokaciju koja je sa šumom bila povezana tako da se čini da iza drveća žive vukovi. Sve je izgledalo savršeno.“

Osim jedne sitnice. Kuća je bila zelena.


„Bilo nam je važno da Jacobova kuća ostane crvena“, tvrdi Brisbin. „U knjizi smo je upoznali kao crvenu kuću i to smo i željeli. Stoga smo čitavu kuću obojali u crveno kako bi odgovarala onoj u knjizi.“

Brisbin kaže da je kuća u kojoj živi Emily, djevojka Sama Uleyja, dizajnirana tako da odražava Weitzovu interpretaciju njezinoga lika. „On je smatrao da Emily u vučjem čoporu predstavlja utjehu. Oni su dinamični i ludi, trče naokolo, čas su ljudi, čas su vukovi. Međutim, imaju mjesto koje je mirno i spokojno. U šumi smo tražili tajnovito mjesto koje odražava neku vrstu ženske krhkosti.“

„Kuću koju smo koristili njezin je vlasnik izgradio kada je imao 17 godina i mislim da njezina šumska veličanstvenost proizlazi upravo iz činjenice da ju je sedamnaestogodišnjak gradio kao svoju kolibu iz snova“, nastavlja Brisbin. „Nakon što ju je izgradio, vjerujem da je oženio ženu s kojom je još uvijek u braku. To je dosta dugo bila njihova kuća. Kasnije je za njih postala premala, ali bilo im je teško otići zato što je kuća jednostavno čarobna.“

Weitz kaže da su tijekom cijele produkcije svi bili posvećeni detaljima i vjerni tekstu i duhu serije romana Stephenie Meyer. „Ako su vam se svidjeli likovi i romansa iz SUMRAKA, ako volite nadnaravne elemente, SUMRAK SAGA: MLADI MJESEC ima sve to i još puno toga. Ovaj film proširuje taj svijet i uključuje veću mitologiju koja će kasnije spojiti SUMRAK i treće poglavlje, The Twilight Saga: Eclipse.“