ZFF: Daniel Rafaelić o programu istočnoeuropskih SF filmova

Jedan od stalnih programskih suradnika Zagrebačkog festivala filma je Daniel Rafaelić, rijedak radoholičar među filmolozima kojeg je gotovo nemoguće uhvatiti u samo jednom poslu. No, ni sva užurbanost nije ga odmakla od prosvjetiteljskog poriva da publici otkriva već postojeće ali zaboravljene, ili možda samo zametnute dijelove filmske povijesti. Tako je umjesto razbacivanja naslovima pompoznog prizvuka, svrsishodno sastavio listu od pet istočnoeuropskih SF filmova kojima, u Zagrebačkom plesnom centru, za vrijeme ZFF-a "hrabro kroči gdje u Zagrebu još nitko nije kročio" te domaćim ljubiteljima žanra nanovo otkiva bespuća univerzuma znanstveno-fantastičnog filma.

"Aelita" jedan je od najranijih znanstveno-fantastičnih filmova, i to, uz kasniji Langov Metropolis, jedan od najranijih s društvenim komentarom. Za to vrijeme Amerikanci su se još (poput djece u pijesku) igrali s "lakonotnim" adaptacijama knjiških SF naslova, i to onih "prizemnih". Dakle, vidi se da je na istoku postojao znatno progresivniji pogled na znanstveno-fantastični film. Na to osim društvenog komentara ukazuju još i scenografija, elementi predviđanja, a kod Aelite čak i kostimografija. Gdje je došlo do promijene odnosa? Kako se istopila kreativna prednost istočnih redatelja?

Istočni redatelji, posebice oni sovjetski, imali su tu prednost da su zajedno sa stvaranjem "nove kinematografije" doslovce morali definirati do tada manje jasne aspekte kinematografije. Montažna škola S.M. Ejzenštejna i uopće avangardističke tendencije Vertova i drugih sjajno su se poklapale s najnovijim trendovima suvremene umjetnosti općenito. Ta želja za eksperimentom unatoč (često) slabim financijskim rezultatima pomogla je Sovjetima da istražuju. U Americi je film uvijek bio tek proizvod - doduše zabavan, popularan i uzbudljiv ali proizvod. Sovjetska Rusija, kada nasilno ukida carizam, ukida i primarno kapitalistički način vrednovanja tog proizvoda. Zbog toga je čitavom nizu redatelja bilo dozvoljeno da se igraju - bez obaveze povrata sredstava. Otprilike kao u hrvatskom filmu. Posljednje 23 godine i naši se redatelji igraju - samo nikako da se pojavi Vertov ili Ejzenštejn.

Je li ispravan dojam da su žanru na istoku Česi predvodili, bili stjegonoše u drugoj polovici 20. stoljeća s obzirom da su utjecali i na ove prostore exYU?

Česi su definitivno bili stjegonoše - i to ste sjajno primijetili. Češka kultura i tradicija imala je u sebi uvijek tu lepršavost i blagu subverziju - a SF je za to kao rođen. Zbog toga ne čudi suradnje takve kinematografije s onom u Jugoslaviji, jer idejne težnje su bile vrlo slične - tražio se prostor slobode, tražio se eskapizam ali jednako tako u sve je to bila uključena i stanovita radost bavljenja time, ona radost koju u domaćoj kinematografiji tako rijetko imamo prilike vidjeti.

Osim aktualnog predstavljanja istočnoeuropskih znanstveno-fantastičnih filmova na Zagreb Film Festivalu, što mu je samo usputna (i kratka) stanica u misiji vječnog filmološkog prosvjetiteljstva, prof. Daniel Rafaelić je vanjski suradnik Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta, te stalni predavač semestralne radionice filmske kritike u Centru za kreativno pisanje. Kad je filmska kritika u pitanju, Rafaelić smatra da je u nas često doživljavana kao nešto zakučasto, nejasno u pristupačno tek odabranoj nekolicini.

Ipak, većina nas je sama po sebi apsolutno suverena u ocjenjivanju filmova, kao najzabavnijem dijelu filmske kritike.

- zaključuje u predstavljanju radionice koju predvodi. No, ni širenje analitičke svijesti o filmu nije mu dovoljno pa se trenutno priprema za izlazak svoje knjige.

Evo, za mjesec dana iz tiska mi izlazi knjiga krajnje zlokobnog naziva "Kinematografija u NDH" (o čemu ćemo više kad se ona pojavi), pripremam u zagrebačkom arheološkom muzeju Antičke filmske večeri, slijedeći tjedan (u četvrtak 31.10.) pripremam javno slušanje one slavne radio adaptacije Rata svjetova iz 1938. u režiji Orsona Wellesa...

Istočnoeuropski SF prikazuje se u Zagrebačkom plesnom centru, gdje vas na početku svakog filma očekuje i ovaj radoholik čijoj se radnoj agendi kraj nazire valjda tek negdje na kraju filmskih bespuća koja neumorno istražuje i predstavlja.

intervju Mladen Šagovac zagreb film festival interview razgovor Daniel Rafaelić aelita Istočnoeuropski SF