[FILM_INFO_5252]
Poznati holivudski scenarist i Oskarovac ('Traffic') Stephen Gaghan nakon dugogodišnjeg koketiranja napokon se odlučio preuzeti stvari u svoje ruke i režirati veliki projekt. Kroz godine se u medijima ukazivao nakon što je odbio ekranizaciju 'Da Vincijevog koda' čime je pridobio naklonost šire publike i nakon što je potpisao scenarije za video igre ('Call of Duty') vratio se na velika vrata u film. I možda zažalio što sam nije radio ono u čemu je najbolji. Premisa naslova svakako je skandal rudarske kompanije Bre-X s početka devedesetih (neću previše u samu priču jer su u pitanju značajni spoileri). Kako je projekt započeo još davne 2011. jasno vam je kako su brojni filmaši i glumci prihvaćali pa naknadno odbijali angažman što dovoljno govori kako je nešto od početka trulo u cijeloj priči. Već ćete u traileru vidjeti da sve ima itekakvog potencijala, no moram priznati i da mi je drago to što filmovi na krilima velikog uspjeha 'Vuka s Wall Streeta' ne uspijevaju povući ni približne paralele - Hollywoodu nedostaje originalnosti i publika to napokon kažnjava.
Matthew McConaughey je nakon tog podužeg procesa prihvatio glavnu rolu, onu Kennyja Wellsa a.k.a. Davida Walsha i snimanje je moglo početi. Dakle, imamo odličnu povijesnu priču, stil koji je ranije donosio Oskare i prepune džepove, jednog od top pet muških glumaca i masivnu kasu love. Kako je onda sve završilo kao Američki san u Indoneziji? Film je na kraju podlegao onome što je u početku promašio - želeći izbjeći potencijalne tužbe eskivirali su autentična imena i tvrtke, a na taj su način potonuli u vlastitom kukavičluku. Odnosno, sve čime je poentirao spomenuti Vuk ovdje se uspjelo promašiti. A nije riječ o očajno lošem, dosadnom ili diletantski odrađenom uratku. Paralelu bih povukao s filmom 'Psi rata' iako je za razinu zabavniji - u ovom slučaju ciljalo se više na ozbiljnost uz par pošalica. S obzirom da je riječ o suvremenim kopačima zlata nedostaje nekakva emotivna poveznica s ranijim vremenima koja su poprilično obilježila američku povijest. Isto tako je previše suštine podređeno 'borbi protiv zlih kapitalista' što u ovom slučaju nikako nema smisla. Moral i etika nisu pronašli svoj put i film je sam sebe izolirao od bilo kakvih nominacija za akademske kipiće.
Istina, teško je pronaći neke prevelike zamjerke, no isto je tako teško pronaći previše velikih stvari u svemu. Gluma je na visokoj razini ali je ubija čudan i nepravilan tempo - nevjerojatno je da je redatelj debitant u režiji, a kao scenaristički veteran nije sudjelovao u njegovom pisanju. Gledatelja će zbunjivati i inzistiranje na tome da u nekim dijelovima sve bude kako je i u stvarnosti dok onda drugi segmenti budu posve nelogični - gledat ćete tako nepotrebno duge pregovore i radikalne stavove pregovarača, a s druge strane ekipa bez pretjeranog objašnjenja dobiva koncesiju na najveće svjetsko nalazište zlata u Indoneziji (iako ćemo kasnije vrlo eksplicitno vidjeti kakva je tamo vladavina zakona). Filmaši su se posvetili sitnicama i detaljima, no iz drugog kuta gledišta definitivno su zapostavili krupne - ni publika ni kritika neće dobiti ono što su 'pod mus' tražili. McConaughey će ubuduće bolje birati uloge jer će ovim putem i dalje biti odličan glumac no akademija neće imati strpljenja za traženje u slabijim formama. Zato je DiCaprio ono što je, upravo zbog nevjerojatne selekcije uloga. I zato je ovo Američki san, ne samo nedosanjan do kraja već i zaglavljen u prašumama Indonezije...
