Ako se projekt blokiranja fakulteta s ciljem mijenjanja nekih ključnih postavki u visokoškolskom obrazovanju ticao samo ondašnjih studenata, neobično je da gotovo tri godine kasnije film o istom budi interes studenata svih generacija i svih studija, bivših studenata, srednjoškolaca, zaposlenih, nezaposlenih, pa čak i umirovljenika.
Film Igora Bezinovića, Blokada, sniman je paralelno sa događanjima u proljeće 2009., i sadrži kadrove koji nisu prikazivani u medijima, kojima je pak cijela priča tada bila priličan fenomen. Stotine studenata borilo se za besplatno školovanje ne pristajući na kompromise, linearno plaćanje niti bilo kakva obećanja i odgađanja kojim su se nadležni iz Ministarstva na nekonkretan i manipulativan način izbjegavali suočiti sa masom koja zna i slijedi svoj cilj.
Što je uopće realno? Dok je potencijalno vječno studiranje bio protuargument jednima, drugima su to bila nedostatna sredstva koja bi ovakvom zahtjevu bila prva prepreka. Kad je ponestalo kvalitetnih razloga zašto ne ispuniti studentske zahtjeve, pojavila se teza da prosvjeduju oni ljudi koji ne žele studirati, nego se samo dobro zabavljati, pa je i neodržavanje nastave još samo jedan oblik zabave. Profesori sa podijeljenim mišljenjima oko toga treba li stati na stranu studenata ili ne, bili su spremni dati podršku dok nisu počeli osjećati posljedice na vlastitoj koži. Kao, uostalom, i sami studenti.
Blokada: Trailer
Blokada je završena kako se semestar bližio kraju i u pitanje je došlo njegovo poništenje, što nikome nije bilo u interesu. Budući da je u studentskoj populaciji bilo i onih koji nisu bili istomišljenici ovom prosvjeda i kojima plaćanje nije niti igralo ulogu, nakon par slobodnih tjedana počela se stvarati druga „stranka“ koja je inzistirala na hitnom početku nastave, a neki pripadnici potonje bili su jedini studenti na predavanjima koja su se poskrivečki održavala, bilo na fakultetu ili na alternativnim lokacijama.
Danas, tri godine kasnije, neki studenti plaćaju studij, a neki ne. Ministri su zamijenili mjesta, mnogi od studenata koji su tada bila aktivni u međuvremenu su diplomirali. No, mlađe generacije njihovih nasljednika bore se i dalje. Nešto što je počelo kao običan studentski prosvjed protegnulo se na velike granice, i kao takvo postalo svojevrsni dio hrvatske povijesti. Studenti su u borbi za svoje znanje i svoju budućnost pokazali slogu i jedinstvo kakvo na našim prostorima u ovolikom broju nije viđeno nikada, no neizostavno je spomenuti i to da su neka očekivanja nadilazila granice realnog. Jedno je sigurno; malo tko je na svijetu imao priliku na fakultetu kuhati grah ili podići šator. Ali tko je, prepričavati će godinama.
