Film ceste. Smješten u jedan kamion, na neatraktivan eksterijer autoceste, sa tri bazična lika. Film koji bi, da dijalozi ili šutnja koja ih zamjenjuje nisu besprijekorno izvedeni, bio monoton i besmislen. No s obzirom na kvalitetan glumački postav te jednostavnost i spontanost priče, upravo mu minimalistička radnja daje težinu.
To je film ceste, film tišine i filma karaktera. Prikazuje Rubena (German de Silva), vozača kamiona, koji prevozi drva iz Paragvaja u Argentinu, i trebao bi prevesti i Jacintu (Hebe Duarte), prema dogovoru sa zajedničkim poznanikom. Poznanik mu je, međutim, zaboravio napomenuti da Jacinta ima petomjesečnu bebu koja će putovati s njima. Kako Ruben vlastitog sina nije vidio godinama, djeca su mu prilično apstraktna pojava. Međutim nakon premišljanja, neoduševljeno ih ipak pristaje voziti. Problemi nastaju kad dijete počne plakati.
Bagremi: Trailer
Premda si Ruben i Jacinta u početku nemaju što reći, čini se da oboje imaju mnogo toga za podijeliti. Među njima se u dva dana neprestane vožnje stvara neobičan prijateljski odnos, koji bi trebao završiti dolaskom u Buenos Aires, gdje se razilaze. Kako se dolazak bliži, Rubenu se odvajanje čini sve teže, ali o tome ne govori. Može li (i želi li, ili je to tek privid uzrokovan usamljenošću) nešto učiniti da ponovo vidi ovu samohranu majku i njezino dijete, ili će se nakon izlaska iz kamiona njihovi putevi zauvijek razići, ovisi, čini se, samo o njoj.
Istovremeno kontradiktorna i fluentna priča, na trenutke duhovita, konstantno realistična, bez trunke forsiranja, prirodna i ležerna, a opet napeta, pokazuje kolika je važnost esencijalnih uporišta kod snimanja filma; priča i izvedba su dovoljne. Po načinu na koji publika prihvaća ovakav tip filma, vidljivo je da je prirodnost ono što sve više nedostaje filmografiji.
