Šokantna drama "Pieta", Ki-duk Kima, inače miljenika publike, odnijela je ovogodišnjeg Zlatnog Lava u Veneciji. Naslovom oslonjena na slavnu plastiku kojom majstor renesanse Buonaroti prikazuje Mariju kako drži mrtvo Isusovo tijelo, Kim Ki-dukova drama je mučna religijska alegorija koja prebire po prošlosti mladog zelenaša suočenog s nepoznatom ženom koja tvrdi da je njegova davno izgubljena majka.
Prizor iz filma "Pieta"
Lee je gotovo perfektan u svom poslu. Njegovi „klijenti“ zaziru od trenutka kada će im na vrata pozvoniti sadistički i hladnokrvni kolektor dugova. Potpuno je lišen bilokakve ljudskosti i ostavlja dojam emotivno nedokučive jedinke. Na pojavu misteriozne žene koja tvrdi da ga je napustila nakon rođenja reagirati će šokantno nasilno, ali nakon što jadnica odbije bilo kakvu mogućnost da se udalji od njega, bez obzira na količinu zlostavljanja, Lee će ekspresno prolazi put preobrazbe u humanog čovjeka. Prihvaćanje te žene kao svoje majke dovesti će ga do osjećaja suosjećanja prema žrtvama svog „biznisa“. Ki-duk je film posvetio čovječanstvu smorenom dubokom krizom i ekstremnim kapitalizmom.
Pieta: Trailer
Kao filmaš poznat po provokacijama koje zadiru u tradicionalno poimanje dobrog ukusa, Ki-duk publiku bombardira šokantnim prizorima koji na momente zadiru i u domenu uvredljivog. No sve što Kim Ki-duk će pred publikom učiniti sa svojim likovima, učiniti će s valjanim razlogom i čvrstom poantom. Nekonvencionalna priča iskupljenja će početi s ljudskim čudovištem za koje će potom tražiti put do ljudskosti da bi se nakon pronalaska iste ustanovilo da to čudovište u svojoj suštini cijelo vrijeme jeste osjećajno ljudsko biće.
Prizor iz filma "Pieta"
Ki-duk Kima je slabijim poznavateljima korejske kinematografije moguće opisati kao neku vrstu južno-korejskog Larsa Von Triera, dakle, redatelj koji vrhunski provocira i eksploatira mogućnost da ono što želi reći bučno tako i ispolji. S Park Chan-wookom (čiji ste film iz famozne „Osvetničke trilogije“ - Oldboy iz 2002. imali prilike gledati na HTV-u) predstavlja južno-korejske redatelje ekstremne kinematografije koja nerijetko gazi granice ekstremnog i zalazi onkraj nasilja. Nominacije i nagrade mu nisu strane te je osvajao nagrade u Cannesu, Karlovym Varyma i u Berlinu.
