Ovih dana zagrebačka, varaždinska i osiječka publika ima priliku u kinima Europa i Uranija pogledati film "Zoran, moj nećak idiot" koji je prošle godine dočekao prvu publiku 11. Zagreb film festivala. Debitantski film redatelja Matta Oleotta prati četrdesetogodišnjaka Paola koji živi u malom furlanskom gradu blizu granice. osoba je na koju se nikako nije moguće osloniti, sklon je alkoholu te dane provodi u lokalnoj krčmi te prati svoju bivšu suprugu. Ovakav neuredan probisvjet koji u životu ništa nije napravio kako spada. Štoviše izbjegava bilo kakav oblik produktivnog rada dobiva u privremeno skrbništvo nesigurnog tinejđera koji je odrastao u slovenskim planinama. Ovu dužnost prihvaća nerado, pritom se nadajući barem nekakvoj financijskoj kompenzaciji štoviše nakon što sazna da je preminula njegova tetka ustvari se nada naslijeđu koje će moći "inkasirati". Prilika za to mu se oktriva kada ustanovi da Zoran ima opako prezicnu ruku za pikado.
Jedan od najpoznatijih hrvatskih filmskih kritičara, Jurica Pavičić, vrsno je Paola detektirao kao Charlie Babbita (Tom Cruise) u filmu "Kišni čovjek", dok bi Zoran bio autistični Raymond (Dustin Hoffman) u Levisonovm djelu ovjenčanom s četiri Oscara.
Trailer - Zoran, moj nećak idiot
Dakle, film "Zoran, moj nećak idiot" stvarno je neka prizemnija vrsta "Kišnog čovjeka" u kojoj Giuseppe Battiston stvarno odiše kvarnošću koja karakterizira lik promišljenog a ustvari priglupog Paola. Ustvari cijeli prikaz života na granici Gorizia/Nova Gorica, u filmu Mattea Oleotta savršeno blisko odiše filmovima kakve su nekoć radili Francuzi prije nego se kompletni stari kontinent počeo okretati snažnoj art-house kinematografiji.
Pojava Paolova nećaka Zorana (Rok Prasnikar), koji je ustvari prilično normalan samo sramežljiv momak, u tom ruralnom vinorodnom području krajnjih obronaka Julijskih Alpi gdje stanovnici vrijeme krate u improviziranoj krčmi bode u oči. Praktički podjednako kao što bi autist izgledao u casinu. Ovo inteligentno prekrajanje osnovnih motiva priče Oleottovom filmu donijelo je pregršt nagrada među kojima i Talijanski Zlatni globus, nagradu koja se u Italiji po uzoru na američku istoimenu nagradu dodijeljuje od 1960. godine.
Premda se radi o filmu čija je radnja smještena na slovensko-talijanskoj granici, sličnost s karakternim motivima kakve je moguće pronaći na obroncima Sljemena i uopće sjeverozapadnog dijela Hrvatske je nevjerojatna što je pored solidne glume Giuseppea Battistona i pristojnog scenarija vjerojatno i najbolji razlog da iskoristite prilku pogledati ovaj film.
