[FILM_INFO_4993]
Mnogi od nas su čuli i istraživali o američkoj eri nakon Drugog svjetskog rata, idealnom vremenu za 'lov na vještice'. Nakon bliske suradnje i velikih lovorika komunizmu vrlo brzo se sve promijenilo, Lippmann je preko medijskih agencija ispromovirao Hladni rat, a američka komunistička partija postala je totem obračuna s nepoćudnima i najpopularnija distrakcija od Korejskog i inih ratova u budućnosti. Verbalni delikt u 'demokratskoj harmoniji' postaje moćno oružje, a tzv. 'crna lista' postaje lustracijski jednosmjerni put u zatvor. Najdramatičniji simbol tog vremena nedvojbeno je Dalton Trumbo, supertalentirani scenaristički majstor koji jedini uspijeva ne samo probiti blokadu crne liste već i istu javno proglasiti posve deplasiranom i promašenom. Vrhunac satire je trenutak kada Trumbo zbog 'antiameričke retorike' odlazi na robiju, a tamo ga dočekuje isti onaj lik koji ga je tu i poslao - zbog utaje poreza. Paralela s hrvatskom praksom teško je neuočljiva i postavlja pitanje - je li 'crna lista' zapravo popis izdajnika?
No, da ne ulazimo u sveprisutnu ideološku priču, načet ćemo sam film. Bryan Cranston je definitivno rasturio s glavnom rolom, do te mjere da mu je ovo najbolja uloga nakon 'Breaking Bad' serijala. Pomalo nepoznate storije iz mračnih holivudskih vremena pretvorio je u priču nad pričama, vrlo britku ispovijest cikličnosti nekih prošlih vremena koja i danas kucaju na vrata. Dva Oskara pod tuđim imenom i pseudonimom nešto su što suvremena povijest ne poznaje, no i dokaz da talent i klasu ne možete zatrti nikakvim propagandama i mržnjom. Cranston je povukao čitav film unatoč par vrlo zanimljivih likova - Louis C.K. glumio je zadrtog i tvrdoglavog ideologa Arlena Hirda, Helen Mirren je 'establišment arhetip' Hedda Hopper, David James Elliott je 'gdje si bio 91' John Wayne, a stilski potkovana i markantna Diane Lane je čelična lady Cleo Fincher Trumbo. John Goodman je pak ostao neprikosnoveni Frank King, praktički jedina osoba s karakterom, makar isti bio pogonjen zaradom i kapitalizmom.
Film je nažalost grubo podbacio na kino blagajnama, unatoč izuzetno malom budžetu. Tomu je kumovala i ogromna kritika zbog navodnih povijesnih netočnosti koje se poglavito odnose na 'cinkanje' pred komisijom - naravno, nitko ne želi priznati ili potvrditi takve sklonosti sebe ili vlastitih predaka. Mnogi kao najveću vrlinu ističu i najveću manu - preveliko baziranje i zadržavanje na liku i djelu Daltona Trumboa što je u jednu ruku Cranstona promoviralo u oskarovskog kandidata, no u drugu film pretvorilo u veliki podbačaj na box officeu. Konačna ocjena je da je riječ o vrlo zanimljivom ostvarenju, jednom od onih poput 'Kako je spašen gospodin Banks' koji daju nove informacije, odlične uloge no fali pompoznosti i dubine da bi satiru pretvorili u fenomen. Teško će Cranston dobiti Oskara pored DiCaprija, ali vrijedi pokušati.
