Autor: I.C.
U kasnim poslijepodnevnim satima u zagrebačkom je kinu Europa započeo peti Festival židovskog filma, a čast da otvori sedmodnevnu filmsku manifestaciju, ove godine posvećene ženama u Holokaustu, pripala je domaćem dokumentarcu 'Dječje carstvo - Lea i Darija' proslavljenog redatelja Branka Ivande, dirljivoj priči o prijateljstvu dviju djevojčica koje kazališna umjetnost spaja, a ratni vihor razdvaja, dok na koncu Lea Deutsch, hrvatska Shirley Temple, gubi životnu borbu te umire u monstrumskim uvjetima vlaka koji putuje prema Auschwitzu
Svečano otvaranje petog izdanja JFF-a izazvalo je golemo zanimanje političke, filmske i društvene elite, kao i šire javnosti, pa je u kinu Europu vladala neslućena gužva, koja nije jenjavala ni u kasnijim večernjim satima kada su na rasporedu bile još dvije projekcije, 'Posljednja postaja' poljske redateljice Wande Jakubovske, jezive ispovijesti dviju žena preživjelih u zloglasnom Auschwitzu te naposljetku komična drama 'Yanklesi', portret ortodoksnog jeshiwa bejzbolskog tima kojem se na putu prema sportskom Olimpu ispriječi datum finala što pada na židovski Šabat.
VIP-mjesta u prenapučenom kinu 'popunili' su visoki državni dužnosnici, među ostalim, i četiri veleposlanika ( američki James Foley, njemački Bernd Fischer, izraelski Josef Amrani te poljski Wieslav Tarka ), izaslanica hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, Zrinka Vrabec-Mojzeš, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ( koji je i svečano 'prerezao vrpcu' i proglasio festival otvorenim), hrvatski redatelji Branko Ivanda, Veljko Bulajić, Jakov Sedlar i Danilo Šerbedžija, zatim poslovnjaci Emil Tedeschi i Davor Štern, Dragan Despot i Anja Šovagović-Despot, Tihana i Saša Zalepugin, a kulturno događanje tjedna nisu propustili ni 'šminkeri' Boris Banović, Nikolina Pišek i neočekivano Severina.
Inspirativni uvodni govor, premda uz malu pomoć 'šalabahtera', održao je počasni predsjednik i 'otac' festivala, Oscarovac Branko Lustig.
Već petu godinu Zagreb je domaćin jedinstvenog festivala u svijetu, koji je posvećen uspomeni onih koji su prošli ili stradali u Holokaustu koji se zbio prije šezdesetak godina u Europi. Svake godine krajem svibnja naš festival postaje tradicionalno mjesto okupljanja ponajviše mlade publike koju ne samo da upoznajemo sa strašnom prošlošću obilježenom užasima Holokausta, već i educiramo te upozoravamo na opasnosti koje danas svakodnevno vrebaju u svijetu prepunom nasilja, patnji i smrti... Ne predajem se, i dok sam živ, svjedočit ću o tome, da se u ime svih nevinih žrtava ne zaboravi i u ime svih budućih generacija ne ponov.
- nadahnuto je govorio Branko Lustig, koji je bolnu sudbinu pripadnika 'druge vjere' iskusio i na vlastitoj koži.
Ove godine posvetili smo temu festivala ženama jer su one i danas istodobno majke i znanstvenice, ratnice i ljubavnice, supruge i robinje – žene nezaštićene, žene varane, žene ponižavane, žene izrabljivane, silovane i prodavane. Filmska ostvarenja JFF-a svjedoče o njihovoj snazi i smrti kao nevinih žrtava, koje su bile zaštrašivane, mučene i ponižavane 'oštricama' nacističkih krvnika, samo i jedino zato što su bile Židovke, te ujedno nameću da se zapitamo što činimo danas kako bi tim istim ženama pružili zaštitu te spriječili nasilje u civiliziranim društvima. U Lijepoj našoj, primjerice, svakih je 15 minuta jedna žena zlostavljana
- upozorio je redatelj.
Uz motivacijsku krilaticu 'nikad više' ( prekida začaranog kruga ponavljanja grešaka iz prošlosti te vječne nade u humanije i pravednije društvo) Lustig je svečani govor okončao riječima Martina Luthera Kinga, kako jedino svjetlo može zamijeniti mrak, a ljubav mržnju, te sve pozvao na sedmodnevno 'filmsko putovanje' koje donosi više od 50 igranih i dokumentarnih filmova, izložbu Lica otpora - Žene u Holokaustu, edukacijska jutra, međunarodnu filmsku radionicu te popratne glazbene večeri.
