Uvid iznutra, u svakodnevni, stvarni život o kojem oni koji su izvan stranica jedne kutije niti razmišljaju, niti su svjesni da postoji, pristup je kojim poljski kontroverzni film U ime pokušava prikazati seksualnost onih kojima je nametnut stav o zabrani iste – svećenstva. Ispod vanjštine protagonista Adama (Andrzej Chyra) postoji neispričana priča tisuća osoba prikazana kroz priču jednog svećenika, koji svoje grijehe ispire trčanjem, a emocije zatomljuje svećeničkom haljom. Njegova sličnost sa bilo kojim drugim čovjekom u vrijeme kada ne drži obrede, što uključuje raspon aktivnosti od kuhanja obroka do masturbacije, tu je da približi ljudskost koja mu pripada, umjesto virtualne svetosti na koju su promatrači navikli.
Način na koji nadležni biskupi rješavaju svaki neadekvatni pristup „bratu i sestri“, tek je skrivanje istine od očiju javnosti, pa je premještanje iz jednog mjesta na drugo samo linija sa privremenim postajama, a bez racionalnog cilja.
Adam pokazuje izuzetno profesionalan pristup prema tinejdžerima u centru kojim upravlja. Istovremeno, svoju jezu ispoljava svakodnevnim treningom kako bi cijeli njegov unutarnji svijet koji ga guši nestao skupa sa potrošenim kalorijama. On, kojem svi govore o svojim teškoćama nema kome izreći vlastite, a zahvaljujući prisustvu desetak mladića iz zajednice, samo je pitanje vremena kada će zatomljena žudnja isplivati na površinu. Tome osobito doprinosi Lukasz (Mateusz Kosciukiewcz), nenametljivi mladić koji suptilno i iskreno osvaja srce zabranjenog svećenika.
Izvrsna režija Malgorazate Szumowske formira priču tako da nerijetko sa malo prikaže puno, a kombinacijom glazbe, boja i kamere britko prenosi intrigu i realitet na gledatelja. S jedne su tu strane empatija i poriv za razrješenjem pitanja koje se nameće od prve sekunde, a to je primoranost na skrivanje u kontrastu sa slobodom življenja, dok s druge strane postoji nejasnoća oko toga što je uopće dovelo do takve situacije. Potonjem osobito doprinosi neočekivan rasplet u kojem se ne možete ne ozlojediti na društveni sustav i njegove limite. Naprosto, osuda okoline, stereotipizacija, nerecipročnost stavova, i opravdavanje sebe na štetu drugoga, formiraju čovjeka tako da počne ići protiv samoga sebe, što će dovesti do tragičnih završetaka priča koje još nisu niti počele.