Clint Eastwood režirati filmove počeo je još 1971 godine kad je snimio triler "Jeza u noći", iste godine kad je proglašen najpoželjnijim filmskim muškarcem. Sve do kraja 80-tih godina prošlog stoljeća režira mahom filmove kakvi odgovaraju njegovoj macho pojavi, da bi 1988. snimio svoj prvi ozbiljniji dramski film "Bird", biografsku priču o jazz glazbeniku Charlieju "Bird" Parkeru. Uslijedila je hrpa nominacija, Zlatni globusi, Oscar, BAFTA pa čak i Cannes. Istina već je "Blijedi jahač" (1985) konkurirao za Zlatnu palmu, no uspjeh filma o jazz glazbeniku Eastwoodu je pokazao kako se treba redateljski usmjeriti.
Iako često promatran isključivo kroz prizmu glumca, Eastwood je itekako uspješan i voljen redatelj. Od nekoliko nominacija za Oscare, svakako su najsjajnije one za "Djevojka od milijun dolara" (2004) i "Nepomirljivi" (1992). I ratove je tematizirao kao redatelj, nekad veće "Zastave naših očeva" i "Pisma s Iwo Jime" (Drugi svjetski rat), a ponekad i one manje prikazane pak na komičan način "Vojničina" (u kojem u invaziji na Grenadu sudjeluju veterani korejskog rata). Ipak, ono po čemu Clinta Eastwooda mnogi najradije pamte su western filmovi a koji su vjerojatno znatno utjecali i na ovaj redateljski rad.
Snajperist
Posrijedi je filmska adaptacija autobiografije Chrisa Kylea američkog veterana iz Iraka, koji iza sebe ima 150 potvrđenih ubojstava. Kyle je bio običan Teksašanin koji je sanjao postati kauboj, međutim s vremenom je spoznao da bi se trebao posvetiti nečemu s čime bi mogao ispoljiti svoj talent pa se pridružuje vojsci. U međuvremenu pronalazi ženu svog života (Sienna Miller), Al Quaeda vrši teroristički napad na New York i Kyle (Bradley Cooper) završava u Iraku gdje svojim budnim okom spašava živote svojih suboraca. Tamo će među američkim vojnicima steći kultni status, međutim također se nađe na tjeralici koju za njim raspišu teroristi te prolazi kroz pravi kaubojski okršaj dvojice snajperista. Na ratištu prolazi niz teških odluka i dvojbenih ubojstava, te svjedoči grozotama koja ga kasnije proganjaju i zbog kojih završava na terapijama oboljelih od Posttraumatskog stresnog poremećaja(PTSP).
Trailer - Snajperist
Irak
Za razliku od svojih neskrivenih političkih aktivnosti i stavova, Clint Eastwood je ratu u Iraku, koji je privatno otvoreno kritizirao, u filmu "Snajperist" prišao ziheraški. Za razliku od svojih osobnih politički stavova, Eastwood je propustio priliku pokazati da je američka invazija na Irak pogonjena lažnim motivima, te po filmu ispada da su tom naftom bogatom zemljom oduvijek vladali vjerski fanatici a ne sekularni diktator koji je iste držao pod nadzorom. Da, uvijek se može pozvati na izrazito individualno viđenje rata u Iraku biografije samog Kylea, no to bi ostalo kao puki izgovor. Film je u svijetu upravo zbog propuštene šanse da analizira moralnu dvojbenost tog rata izazvao podijele.
Bradley Cooper
Chrisa Kylea glumi američki lepi dečko Bradley Cooper za kojeg su se svi raspisali kao glumca koji se ovim filmom konačno pokazao kao ozbiljan glumac. Istina je da Cooperova gluma u ovom filmu sjaji, no ozbiljnim se pokazao puno ranije. Zar je mjerilo ozbiljnosti određenog glumca količina minutaže u kojoj može biti smrknut? Uloga Pata u satiričnoj komediji "U dobru i zlu" (2012), također je bila prilično ozbiljan materijal, a iste je godine ostvario i prilično jaku sporednu ulogu u hvaljenoj drami "Grijesi naših očeva". Teško je reći da je Cooper nadglumio svoje ranije uloge, i istina je da njegova gluma sigurno pridonosi dramatičnosti konkretno ovog filma. No teško je govoriti o nečem spektakularnijem od njegovih dosadašnjih uloga.
Bradley Cooper - prizor iz filma "Snajperist"
Skriveni dragulj / Easter egg
Umjesto da priču u kojoj dva PTSP-ovca promašenih američkih ratnih pohoda u mirnodopskim uvjetima ubijaju trećeg iskoristi kao snažnu antiratnu poruku, Eastwood se koncentrirao na snimanje još jednog "Narednika Jamesa/The Hurt Locker". Samo što ovaj puta u središtu priče nije pirotehničar već snajperist. Redatelj je priču ustvari sveo na akciju pri čemu je ona finalna akcijska scena prava pravcata replika western filmova u kakvima je svojedobno glumio i sam redatelj. Ista scena skriveni je dragulj ovog filma, za koji čudi da ga nitko još nije raspoznao.
Sve je tu, pijesak nošen pustinjskim vjetrom, utjelovljenje nekakvog meksičkog generalisimusa u liku terorističkog vođe i antagonistički suparnik jednakih sposobnosti kao i glavni junak priče, odnosno teroristički snajperist i posljednji okršaj. Samo slijepac u stilu montaže i postavu scene ne bi prepoznao klasičan revolveraški krešendo. Sve ostalo je ziheraški postavljeno pa i neinventivno, odnosno nedostojno nominacija za Oscare. Taj Kyleov finalni irački okršaj vjerojatni je razlog zašto je Eastwood po pitanju svega drugog igrao ziheraški te propustio šansu snimiti antiratni film, a zbog čega je pak teško odlučiti je li ovo vrhunski homage ili jednostavno još jedan osrednji film o "našim dečkima u Iraku". Posljednjih 10 minuta filma je ono što ostavlja najviše dojma na publiku, no to jednostavno nije dovoljno da bismo se istinski vezali s glavnim junakom.
