Nedavno najavljeno kratkometražno izdanje Animafesta 2014, koji će se održati od 3. do 8. lipnja prilika je, ili bolje recimo izlika, da se prisjetimo nekih kultnih kratkometražnih animiranih naslova koji su dostupni na internetu. Uživajte u gledanju.
Dječja mašta kao eksperiment (autorska igra)
Mnogi već pri spomenu Animafesta reagiraju imenom pionira mange Osamua Tezuke. 1984. godine svijet je ostavio bez daha svojim filmom "Skakanje/Jumping" u kojem je eksperimentirao s animiranom slikom iz prvog lica. Tezuka najobičnijim skakanjem gledatelju dočarava cijeli svijet, da bi pred kraj filma otkrio da je posrijedi samo dječja igra, odnosno mašta. Ovaj ingeniozni film nagrađen je na Animafestu 1984. godine.
Kultni omaž impresionizmu
Nedvojbeno remek-djelo hrvatske škole animiranog filma je "Satiemanija" Zdenka Gašparovića. Karakterizira ga sinteza glazbe, pokreta i slike. Film je rađen na papiru i uglavnom pastelnim bojama a prikazuje gradsku džunglu koju karakteriziraju izmjene sklada i suprotnosti, unutar čega je pak Gašparović na lirski način predočio unutarnju žudnju. Utjecaji impresionizma je praktički neizbježan, te je cijeli film prožet ovim umjetničkim izričajem počev od samog naslova "Satiemanija". Spajanjem glazbe Erica Satiea te vizualnih impresionističkih utjecaja Gašparić je stvorio jedinstven animacijski omaž impresionizmu čija osnova i jesu glazba kao slika, odnosno slika kao glazba. Na Animafestu je nagrađen Grand Prixom 1978. godine.
Svjetlo i sjena
Film "Otac i kćer" redatelja Michaela Dudoka de Wita donosi osjećajnu priču o odnosu na relaciji otac-kćer. Nakon zajedničke vožnje biciklom otac se rastaje sa kćerkom, sjeda u čamac i odlazi na pučinu. Ostatak priče pratimo kćer kako se uporno vraća na mjesto rastanka te gleda prema pučini čime iskazuje žal za ocem. Njeno odrastanje obilježeno je potpunim izostankom sjena sve do djevojačkih godina, pri čemu je prijelaz napravljen kratkim segmentom kojeg dobrim dijelom čine refleksije na vodenim lokvama. Prikazujući istovremeno metaforu smrti očinske figure, te istinsku žudnju za njom, Dudok de Wit napravio je emotivno moćnu priču ispunjenu elementima naglašene igre svjetla i sjene što je također u kontekstu priče moguće protumačiti kao metaforu za oca i kćer. Kao dodatni element s metaforičkim kontekstom tu je bicikl, čiji se kotač može protumačiti kao metafora za ciklički krug života. Osim što je 2001. godine proglašen najboljim kratkometražnim filmom, za što je nagrađen Oscarom, "Otac i kćer" također je nagrađen Grand Prixom Animafesta u Zagrebu 2002. godine.