[FILM_INFO_5375]
Prvi nastavak filma koji se danas razmatra kao kultno ostvarenje u filmski je svijet uveo originalnost i neke nove dinamične tehnike snimanja, te su uz karakteristično bizaran humor scenaristice Jane Goldman ('Kick Ass') ovjekovječile novi hit. Vrlo brzo je potencijal pretvoren u bogatu zaradu na kino blagajnama i bilo je samo pitanje vremena kada će 20th Century Fox posegnuti za nastavkom. S obzirom na to da je već sada ispunio financijska očekivanja već se spominje i treći dio (negativac Dwayne 'The Rock' Johnson) i spin-off serijali. 'Očekuj neočekivano' svojevrsni je moto franšize i vrlo skoro se priviknete na takvu atmosferu, pa ne čudi što se u ovom dijelu pojavljuje Elton John - čovjek kojem nije pretjeran problem ismijavati samog sebe i tako pobrati simpatije. Zanimljivo, Jeff Bridges i Julianne Moore se već po treći puta pojavljuju u istom filmu, a najbolje pamtimo 'Veliki Lebowski'. Film je tako koncipiran da bi i samo navođenje glumaca odavalo spojlere pa ćemo se zadržati na nekim drugim faktorima. Redatelj Matthew Vaughn sasvim solidno izgleda s režiserskom palicom i nadamo se da će se suzdržati od produkcije pošto je u tom segmentu majstor za snimanje slabih ili nedovoljno proguranih naslova.
Pedro Pascal poznatiji kao Javier Peña iz odličnog serijala 'Narcos' jedan je od predvodnika američke filijale 'Statesman' koja se zbog objektivnih razloga priključuje Kingsmen ekipi u rješavanju problema narko kartela. Iako na prvu izgleda ozbiljno, radnja filma je sve samo ne klasični triler ili akcija. Kombinacija komedije, parodije, adrenalina i vratolomnih scena nije bez razloga mladog Velšanina Tarona Egertona lansirala u holivudske zvijezde, a naša publika ga prepoznaje i po snimanju novog DiCaprijevog 'Robina Hooda' u Dubrovniku. Vaughn je poznat kao filmaš koji praktički u pravilu koristi istu ekipu pa je tako i Egerton upriličio legendarnog skijaša skakača Eddieja 'The Eagle' Edwardsa u istoimenom ostvarenju. Ta kemija se osjeti, a zanimljivo je i da likovi nose imena po nekim od članova snimateljske i glumačke postave. Radnja tako ima jedan dinamičan no sasvim razumljiv i tečan ton, šmekerski stilizirane boje, koreografiju i dijaloge no bez efekta preglumljivanja i isforsiranosti. Jasno, nije riječ o nekom epskom remek-djelu ali film od toga ni ne pati već cilja na zabavu, dinamiku i humor koji je toliko 'trash' da je dobar.
I moram priznati da mi je drago da je solidno prošao u kinima. Nestanak parodija kao žanra koje su svoje zlatno doba doživljavale osamdesetih rezultirao je upražnjenim mjestom na sve široj paleti filmskih opcija i izdanja. 'Borat' i 'Bruno' su otvorili jedan drugačiji pristup zapuštenom žanru, a Kingsman ga samo nastavlja po utanačenom receptu kombiniranom s nekim drugim žanrovima koji privlače širu publiku. Danas je zaista teško napraviti pravi žanrovski film, a da isti ima originalnost - stoga su svi pokušaji revitalizacije u bilo kojem smjeru dobro došli. Nisam ni u jednom trenutku osjećao dosadu, umor ili napor gledajući ga i zato bih ga mirne duše mogao preporučiti svima kojima je bio dobar i prvi. Istina, izgubio se taj efekt iznenađenja, no originalnost nije 'iscuflana' kao u brojnim drugim nasnimavanjima franšiza i 'mlaćenjima mrtvih magaraca'. Iako će najveće kritike ići na taj 'cool' stil koji se konstantno isfurava, upravo je on i razlog zašto sve nije izgubilo na snazi. Ismijavanje s 'Oprah mudrostima' kritike društva (prvi dio - mobiteli, drugi dio - konzumacija narkotika) samo je zaokruživanje inteligentnog humora koji će mnogima biti glup samo jer ga nisu shvatili. U moru loših filmova ove godine čak je i ovakvo franšizno ostvarenje svijetla točka prema naprijed.
