Ratna drama "Josef" debitanta Stanislava Tomića, nastala u nezavisnoj produkciji, premijerno je prikazana na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, gdje su je i kritika i publika počastile brojnim komplimentima (najvećim iznenađenjem festivala, šećerom na kraju, najboljem od Pule…), 22. rujna kreće u redovitu kino distribuciju, a gledatelji će je moći pogledati u zagrebačkom Movieplexu te osječkom i splitskom Cineplexxu.
Po mnogima nepravedno zakinut za nagrade (iz Pule se vratio s jednom, ali vrijednom nagradom žirija za specijalne efekte), iz produkcijske je „radionice“ Alka filma spretnog Joze Patljaka, a pod znalačkom i razigranom redateljskom palicom Stanislava Tomića (koji unatoč službenom statusu „dugometražnog prvašića“ ima bogat redateljski pedigre u koji je upisano više od 40 dokumentaraca i podosta staža iza kamera TV-serija), „izniknuo“ iznadprosječan ratni triler-drama koji obiluje i napetom akcijom i visokim dometima stilizacije, a ponajviše oduševljava odnosom uloženo-dobiveno.
Usprkos mršavom financijskom budžetu, koji se jedva popeo na oko milijun kuna, zahtjevne su ratne scene nerijetko na tragu holivudskih ratnih spektakala, a zbog istih nimalo ne pati ni jedan segment filma - od raskošne kostimografije (Branka Tkalčec), efektne fotografije (Mirko Pivčević), moćne scenografije (Branimira Katić) pa do karizmatične glazbene kulise koja, natopljena snažnim emotivnim senzibilitetom, besprijekorno korespondira s idejnom i tematskom potkom, a potpisuje je Marko Perković Thompson, kojeg je dopala i manja uloga austrougarskog vojnika, gdje se snašao kao riba u vodi.
Josef: Trailer
Vodnika Josefa je, oko kojeg se vrti i okosnica priče, utjelovio još jedan „cjelovečernji debitant“ Neven Aljinović-Tot, u zapaženijim se ulogama pojavljuju Alen Liverić kao natporučnik Tiffenbach, Dražen Šivak u ulozi kapetana Serjože za koju je morao savladati ruski i manevriranje u sedlu, Sandra Lončarić-Tankosić u dojmljivoj glumačkoj minijaturi neobične „čarobnice“ Pelagije, zatim Ivo Gregurević, Filip Šovagović, Bojan Navojec, Robert Ugrina, Igor Hamer, Vid Balog, Milan Štrljić, Draško Zidar, kao i njemački veteran Dieter Schaad.
O Filmu
Vremeplov radnje vraća nas daleko u prošlost, u vrijeme Prvog svjetskog rata, ravno u rovove galicijskog bojišta (i Domovinski i Drugi svjetski rat su – radi vječnog pitanja Naših i Njihovih – zaobišli u širokom luku, a izbor je pao na Prvi, i to s apostrofom na „mogao je to biti bilo koji rat“), gdje preživjeli austrijski vojnik, Hrvat, uzima uniformu i pločicu s identifikacijskim oznakama od mrtvog časnika preuzimajući tako novi identitet, vodnika Josefa. Sudbinu misteriozne pločice (tijekom koje mijenja vlasnike), odnosno proputovanja Josefa po ratom opustošenoj tuđini, pratimo do samog kraja filma kada se otkriva natpis, koji je dotad obavijen velom tajne. Kao „dodatni začin“ njezin put presijecaju raznorazni sadržajno-simbolični “ mamci“, a rješenjem „zagonetke“ baca se retrogradno novo svjetlo na cijelu priču, dok se gledatelju pritom ne servira sve na pladnju, već mu se nudi krajnje aktivna uloga.
Više je puta redatelj Tomić isticao da je njegova misija da ljudi nakon odjavne špice njegovog filma iz kinodvorane izađu zadovoljni, a njegov odvažan cjelovečernji prvijenac (gdje su se nepogrešiv izbor ekipe i sigurne režijske ruke uz kormilo izdašne tehničke podrške pokazali dobitnom kombinacijom), nedvojbeno ima sve adute da započne s gašenjem već učmalog trenda nehaja i nepovjerenja šireg auditorija prema uratcima domaće, a posebice „neluksuzne“ nezavisne, kinematografije.
Na premijeri će biti predstavljen i CD s glazbom iz filma. Naslovnu pjesmu izvodi sam Thompson, a u izvedbi sudjeluju i vrhunski solisti, te prateći vokali. Za pjesmu je produciran i video spot:
O Josefu iz medija
Riječ je svakako o najugodnijem iznenađenju Pulskog festivala. Tomićeva režija je apsolutno dominantna svemu što smo vidjeli na ovogodišnjoj Puli, neki od kadrova bitaka ulaze u povijest domaće kinematografije, da je Mirko Pivčević veliki snimatelj, već smo znali, a analizirajući kostimografiju i scenografiju filma uistinu je teško povjerovati da je riječ o nezavisnoj produkciji vrlo ograničenog budžeta.
(Ivan Žaknič, t-portal)
Priča o ratnicima u Galiciji, među kojima se prenosi identifikacijska pločica poginulog vojnika, odlično je režirana, uspješno prebacuje fokus s lika na lik, vrhunski je snimljena i u mnogočemu radi dobrodošle iskorake u hrvatskom filmu, a skriveni detalj o kojem će vjerojatno biti još puno priče dođe kao točka na „i“ svim njegovim vrlinama.
(Arsen Oremović, Večernji list)
Odlično napisan, majstorski snimljen, besprijekorno uvjerljivo glumljen, popraćen upečatljivom glazbom, režiran superiornom sigurnošću kakvu bismo pripisali redatelju velikog iskustva, Josef iznosi vizualno atraktivnu, dojmovno bogatu, raskošnom atmosferom natopljenu, istovremeno duhovitu i oporu, značenjima slojevitu priču s pozadine bojišnice koja se jednako uspješno bavi i posve osobnim i velikim društveno-politički-životnim temama koje bešavno sljubljuje u skladnu cjelinu.
(Janko Heidl, filmovi.hr)
Mnogi smatraju da je Tomićev film nepravedno ostao zakinut barem za kameru (Mirko Pivčević) i glazbu (Marko Perković Thompson), ako ne i u bitnijim kategorijama kao što je najbolji film.
Spektakularnog vizualnog, “Jozef” je produkcijski i izvedbeno prilično smion projekt, važan za hrvatski film što pokazuje kako isti treba zagrliti raspojasanu stilizaciju prisutnu u svjetskim okvirima, nipošto vraćati se režijskoj statici tipičnoj za zloglasno razdoblje devedesetih.
(Marko Njegić, Slobodna Dalmacija)
Na kraju malo i atrakcija. Posljednjeg dana festivala prikazan je film kojem je jedinom od cjelokpune ovogodišnje hrvatske produkcije od samog početka bilo stalo zadržati pažnju gledatelja i impresionirati ga nizom sadržajnih, vizualnih i zvučnih senzacija. “Josefom” je suvereno debitirao 39-godišnji Stanislav Tomić, u glavnim su ulogama izvrsni Alen Liverić, Dražen Šivak i Neven Aljinović Tot.
(Nenad Polimac, Jutarnji list)
