[FILM_INFO_4531]
'Goodnight Mommy', izvornog naziva 'Ich seh, Ich seh' – austrijski je horor film koji, zapravo, to uopće nije, a ujedino i redateljski prvijenac Severina Fiala. Film nastavlja art house horor tradiciju koju su nedavno započeli 'The Babadook' i 'It Follows' – originalni niskobudžetni horori koji specijalne efekte pokušavaju nadomjestiti izrazito efektnim settingom. Opora atmosfera, uznemirujuće mirno progresiranje priče i proračunato prebacivanje fokusa priprema nas ili bolje rečeno odvlači nas od interesantnog obrata u trećem činu.
Na zabačenom austrijskom selu majka se vraća s plastične operacije u modernu ladanjsku kuću gdje ju dočekuju njezina dva sina blizanca, Lukas i Elias. Umotana u zavoje, njezina je pojava zastrašujuća, a njezino neobično ponašanje u blizancima budi sumnju da to nije njihova majka. Laku noć, mamice interesantan je i svjež koncept u kojem je nemoguće pretpostaviti tko je od trojice ukućana negativac jer zlosutna stigma prebacuje svoj fokus navodeći nas na krivi trag. Dakako, film nas drži u neizvjesnosti do samog kraja, no istovremeno neprimjetno odmiće u neočekivani sadistički izljev na tragu Funny Gamesa.
Minimalistički stiliziran, film postiže jezu sasvim jednostavnim rješenjima te ni u jednom trenutku ne pribjegava jeftinim jump-scare scenama. Sama lokacija super moderno uređene kuće uvelike doprinosi cijelom dojmu sterilne atmosfere i nejasnih odnosa. Iako ima vibru horora, možemo reći da se Fiala više potrudio stvoriti bremenitu psihološku napetost. S druge strane, u filmu se ne osjeti taj danas popularni zahtjev da se preinači cijeli žanr i pošto-poto izbjegne svaka žanrovska konvencija kako to biva s filmovima koji svoju publiku traže izvan Hollywooda. Vrlo su dobro inkorporirani klasični elementi žanra poput majčine ''maske'', gaza koja joj prikriva lice, u maniri klasičnih horora poput 'Petka 13.' i 'Noći vještica', također je primjetno i koketiranje s elementima 'novog francuskog ekstremizma' (New French Extremity), što uključuje groteskno nasilje, mučenje i seksualiziranu ružnoću. Seksualizirana ružnoća? Naime, kada majka, napokon skine zavoje otkriva se utegnuto, stepfordsko lice koje je, začudo, još strašnije nego prije, ali sad iz sasvim nepoznatih razloga.
Ono što održava tenziju jest vrlo dobro skrivanje originalne premise, svaki se dio slagalice otkriva pravovremeno. Taj pristup mjestimično i šteti priči jer na sredini postaje izrazito očito da je priča nepotrebno razvučena te neke scene prestaju koristiti i radnji i likovima. Prokušani filmofili mogli bi vrlo rano pretpostaviti finalni obrat i to bi za neke moglo pomalo uništiti doživljaj. Ukoliko gledate u društvu, probajte ne likovat.
Konačno, još jedan film koji popularizira art house horor pravac koji zasad ide u dobrom pravcu. Vrlo je ugodno iznenađenje primijetiti kako slabo zastupljeni austrijski film ipak slijedi moderne filmske tendencije i to radi izrazito uspješno.
