Dugometražni prvijenac Rodriga Cortesa suptilna je ali bolna kritika američke politike u Iraku. Startna fakta koju svi nekako zaobilaze kada opisuju ovaj sasvim pristojan filmski uradak smješten unutar drvenog kovčega.
Ryan Reynolds je Paul Conroy, vozač kamiona na radu u Iraku koji se nakon napada grupe Iračana budi u mračnom lijesu a uz sebe ima samo mobilni telefon i upaljač. Ubrzo ustanovi da je žrtva terorista otmičara koji mu daju rok od dva i pol sata da dogovori suludu sumu dolara za svoje oslobađanje. Uz klaustrofobiju, manjak zraka za disanje i dva metra zemlje iznad sebe, Paul ima probleme sa birokratskim stavovima svojih nadređenih te vojnih službi od kojih pokušava iskamčiti bilo novac za oslobađanje, bilo da ga pronađu. Tjeskobne momente agonije koju proživljava živ zakopan ne olakšava mu ni otmičar koji od njega traži da mobilnim telefonom snimi svoju situaciju.
Ne biste vjerovali koliko je kadrova moguće snimiti u ovakvom tjeskobnom ambijentu a i radnje. To je ono najbolje u ovom filmu ali i najgore. Gotovo je nemoguće da snimiti ovakav film bez da radnja prije ili kasnije postane dosadna, ili naporna. Ipak, Cortez nekako uspijeva povremenim preokretima zadržati pažnju gledatelja i njihov pristanak na mučenje do kraja priče. Da, Živ zakopan je mučenje, mrcvarenje osjećaja gledatelja koji se vežu za glavnog tragičara priče...
Cijelu recenziju pročitaj na www.magazin.moj-film.hr (str. 30).
