Tko je ona i tko (ni) je on?
„Ona je dobar agent – osim sto se zaljubi u svakog muškarca s kojim putuje, osobito vlakom.“
Premda se Deppov stil mnogo bolje uklapa u drugačije filmske žanrove (Pirati s Kariba, Sweeney Todd, Edward Škaroruki) i premda bi uloga mafijaša manipulatora više pristajala nekom s opasnijim licem, Depp je dovoljno dobar glumac da rupe u scenariju i/ili nekim drugim segmentima produkcije koji su zakazali prikrije – što se za Angelinu u ovom slučaju teško može reći. Elegancija dive na visokom zadatku i visokoj nozi bila bi tek tanašno prešetavanje s jednog mjesta na drugo da nije njezine fizičke ljepote – a čak je i potonja tu hiperbolizirana pratećim pogledima oba spola brojnih statista.
Okosnica priče je potraga za Alexandrom Pierceom. Misteriozni Pierce ukrao je 744 miljuna eura i tražen je u 14 zemalja. Agentica Elise (Jolie) u vlaku u Francuskoj sjeda kraj stranca Franka (Depp) koji izgledom podsjeća na Piercea, i upliće ga u svoju priču kako spriječila da pronađu pravog Piercea. Frank je profesor matematike koji ne odolijeva Eliseinom šarmu i slijepo je sljedeći postaje dijelom velike mafijaške igre iz koje se više ne može izvući.
Koliko vas je puta nepoznata prelijepa žena pozvala u hotel?
Neobično je to da Frank pristaje na sve što Elise poželi /naredi bez ikakvih upita. Kao da je bez vremenskog i prostornog ograničenja samo čekao ženu koja će ga sresti i voditi sa sobom, a on je stvoren da ju brani od nevolja čak i ako mu život ovisi o tome.
Kako se oni doživljavaju međusobno možda će se zapitati gledatelj, no sami akteri čini se nemaju vremena za razmišljanje. Sve se odvija brzo, stvari ostaju nedorečene, nitko ne troši vrijeme i odluke se doimaju daleko unaprijed donesene. Detalj koji dokazuje da je njihova zbunjenost tek privid kojim se pokušava zavarati publiku, jest očekivanje da je Amerikancu i Britanki Italija nepoznat teren, a činjenica da ipak nije toliko nepoznat da se ne bi mogli bez problema kretati po krovovima venecijanskih restorana i ulaziti nesmetano na mjesta za koja su inače predviđene pozivnice.
Film ostavlja dojam akcijskog trilera iz ranih devedesetih. Premda vrhunska produkcija nudi nešto sasvim drugačije, priča sa motivima prevare, krađe, bijega i spletki trebala bi ponuditi puno više od dva zvučna imena da bi postigla željeni efekt. Od početka je jasno da se slučajnost niže na slučajnost, a suviše mnogo slučajnosti mora u podlozi kriti neku zagonetku – koju bismo mogli usporediti sa igrom mačke i miša pitajući se dokle ćemo se praviti da ne znamo tko je mačka, a tko miš.
