Super 8 redatelja J.J. Abramsa neće zadovoljiti baš sve slojeve gledatelja, čak bi poklonicima legendarnog E.T.-a Stevena Spielberga, inače producenta ovog filma, mogao predstavljati razočarenje jer zbog niske vizualnih honoracija na Spielbergove radove konceptualno ponajviše miriši na moderni rip-off megahita iz 1982. godine.
Je li to Spielberg ili J.J. Abrams?
Iako prepun metaforama i subliminalnim porukama namijenjenim današnjem društvu kakvo je začeto tada u vrijeme radnje ovog filma 1979. godine, djeluje kao pretenciozan film koji pokušava pomaknuti granice mainstreama u kinematografiji za djecu. Naprosto je naporno gledati film impresivnih vizualnih efekata s čudovištem koje žvače ljudske udove popraćen dijalozima koji više odgovaraju dječjim filmovima. Svi koji su gajili ikakve iluzije da bi kroz ovaj film svoju djecu mogli upoznati s djelićem svog djetinjstva najbolje bi bilo da na to zaborave i djeci repriziraju dobri stari E.T. u kojem su čak i federalni agenti lišeni pištolja te u rukama barataju ručnim lampama.
Filmova u kojima su američke institucije izvrgnute otvorenoj kritici ima sasvim dovoljno čime je ova konduktirana "patvorina" realno suvišna ponajprije što u svojoj suštini ne donosi ništa novo i svježe.
Nit vonja, nit miriše
Super 8 nije film koji će danas-sutra netko izdvajati kao nekakav presudan trenutak u svom životu, niti će stvoriti fascinaciju kakvu je onomad stvorio simpatični E.T.
Vanzemaljac u Abramsovom filmu je nekakva vrsta oktopoda koja se kreće neslućenom brzinom a ima takve moći da je nemoguće povjerovati da je isti uspio biti uopće zatočen od strane vladinih znanstvenika. Na kraju kada je neman otkrivena gledatelju, ista uopće nije zastrašujuća poput Stvora (1982) Johna Carpentera ili pak Aliena (1979) Ridley Scotta tako da će teško steći i status kultnog filma. Naravno da će postojati slijepi poklonici kojima će biti dovoljno onih nekoliko kritičkih referenci kao i paralelna metafilmska priča koja se paralelno odvija sa zbivanjima u malom gradiću. Čak je i dodatni "film u filmu" koji bi trebao govoriti o porijeklu vanzemaljca nagrđen neuvjerljivošću po kojoj ispada da je profesor, koji je upozorio klinčudiju na opasnost koja prijeti njima i mjestašcu, snimio dokumentarni film koji je pak nesmetano iznio iz strogo čuvane obližnje baze.
Posvemašnji dokaz nakane da se napiše scenarij za dječji film je sekvenca u kojoj totalno nebitni vojnik usred paljbenog kaosa bez nekog posebnog povoda stoji nasred vatrometine olova i eksploziva te radio stanicom doziva stožer i u kameru se dernja kako je akcija totalnog uništenja propala iako za to nema dokaza jer vanzemaljcu u tom trenutku na površini zemlje nema ni traga. Ono se nalazi pod zemljom gdje unatoč apsolutnom kaosu iznad njega nesmetano sastavlja komponente za svoj svemirski brod.
Ovako nešto bez imalo zamjerke će zaista progutati isključivo djeca. No, kako se onda u to sve uklapa prizor žvakanja ljudske noge?
Djeca i filmski križanac
Djeca su zapravo ona gipka noga ovog filma. Srećom, jer ona druga je drvena i pod strogim nadzorom producenta Stevena Spielberga te umalo pa neprobavljiva. A najgipkija u kompletnoj postavi je Elle Fanning, ponajviše zapažena u filmu Sofie Coppola "Negdje" a za koji je bila i više puta nominirana za nagrade. Njen izboj u "Super 8" je metafilmska scena u kojoj glumi da glumi i to čini uvjerljivo. Riječ "uvjerljivo" je gotovo neprimjenjiva u hrvatskoj kinematografiji gdje dječije uloge prečesto, odnosno gotovo uvijek dobivaju "nečiji" klinci koji često, odnosno, gotovo uvijek igraju katastrofalno. (op.a)
Solidan je i ostatak mladih filmskih filmaša Zach Mills, Riley Griffiths, Ryan Lee te Joel Courtney. Courtney je još najslabija karika u cijelom dječjem lancu jer na sebi nosi breme spielbergovskog filmskog dječaka koji unatoč pomalo zbunjenom licu samouvjereno prelazi preko svake zapreke koju pred njega postavlja radnja filma. Teško je shvatiti ovaj Spielbergov afinitet i koja je poanta istog. A još teže je shvatiti zašto je J.J. Abrams morao stvoriti baš takav lik te i na karakteran način iskopirati svog mentora. No, bez obzira na još jednu spielbergovštinu u ovom filmu, djeca ostaju najgipkiji dio ovog filma. Zapravo taj kompletni metafilmski element spašava ovaj izobličeni reprint E.T.-a. Oštro slovo kritike je izostalo u slučaju ovog filma. Premda je i to na neki način ripoff i to filma koji je J.J. Abrams producirao, "Cloverfield" (2008). Blagonaklonost kritike je u potpunosti shvatljiva, jer, metafilm koji još k tome plovi unutar mora metafora je nešto na što struka gleda sa iznimnim simpatijama. I "Cloverfield" je dobio sijaset pozitivnih kritika.
E.T. - Ah, taj topli pogled ljudskog oka
Ovo vanzemaljsko čudovište koje pola filma mrači i oblači malim američkim mjestašcem na početku filma kroz oko kamere neodoljivo na E.T.-a Iako bi mali ružni i slatki E.T. ovom vanzemaljcu bio kao neki desert nakon večere. Veći dio filma ova monstruozna pojava koja se uz noge sa duplim stopalima još služi i s dva para ruku, kreće se nevjerojatnom brzinom. Ali to nije sve! Jer, ovaj vanzemaljac je vizualno umalo pa identičan onom iz "Cloverfielda" dok se ono "najbolnije" križanje ovog stvora vidi tek kada kamera ovoj nemani pruži dovoljno pažnje da ju publika izbliza odmjeri.
Ton. Kamera. Akcija!
Tehnički, ovo je galantan mainstream film kojem je mjesto na IMAX platnu gdje će gledatelju pružiti čuvstveni užitak za oči i uši, i naravno, gdje će najviše utržiti. Ako pravilo, da se križanjem što različitijih pripadnika jedne vrste sisavca dobiva bolja jedinka, to ne mora nužno vrijediti i za umjetničke forme.
Na žalost, nisam ovaj film gledao kao "studentsku-učeničku reviziju" E.T.-a nego sam očekivao nešto svježe, nešto za ugodno sjećanje na početak ljeta 2011.
Suptilan? Nipošto! Više egoističan izboj moćnog i ovjerenog producenta na korak do treće dekade od objave E.T.-a. Tko god se pokuša usprotiviti ovakvoj tvrdnji, samo neka usporedi datume puštanja u distribuciju.
Ocjena: 5,5/10
