U najnovijem redateljskom ostvarenju Shawna Levyja, čovjeka koji je odgovoran za režiju bespotrebnog remakea filma ''Pink Panthera'', do izražaja dolaze dvije stvari. Dobro potencirana priča o iskupljenju oca Charliea (Hugh Jackman) prema jedanaestogodišnjem sinu Maxu (Dakota Goyo), i isto tako priča o dječakovom i očevom putu ka slavi u svijetu bliže budućnosti (godina je 2020.) u kojem se umjesto ljudi u ringu bore roboti.
Nekome će se takav koncept budućnosti možda učiniti i malo iracionalan jer uvijek će biti ljudi koji žele vidjeti kako se dva čovjeka bore u ringu, a ne roboti. Sjetite se samo filma ''Running Man'' sa Arnoldom Schwarzeneggerom iz 1987.u kojem se radnja također odvija u budućnosti u kojoj zatvorenike osuđuju na sudjelovanje u reality showu, koji je sve samo ne nasilan. Scenarij tog filma je napravljen po istoimenom romanu Stephena Kinga, dok je scenarij za film „Pravi čelik“ baziran na kratkoj priči ''Steel'' iz 1956. spisatelja Richarda Mathesona, čovjeka koji je svijetu podario roman „Ja sam legenda“ napisan 1954. godine.
Prizor iz filma "Pravi čelik"
Sama koncepcija romana "Ja sam legenda", priča o čovjeku imunom na virus koji je poharao Zemlju, je nastala u doba paranoje od nuklearnog rata. Prva ekranizacija je urađena 1964. pod nazivom ''Posljednji čovjek na Zemlji'' sa legendarnim Vincetom Priceom, a 1971. ''The Omega Man'' sa Charltonom Hestonom, visokobudžetna ekranizacija Mathesonovog romana. Ono što je trebalo biti slojevita i intrigantna drama pretvorilo se u post apokaliptični visokobudžetni holivudski celuloidni uradak u adaptaciji iz 2007. sa Willom Smithom u glavnoj ulozi.
U filmu "Pravi čelik" budućnost nije baš tako tmurna kao u „Ja sam legenda“, a nije baš ni šarena. Ni po čemu se ne razlikuje od sadašnjosti, možda i zbog činjenice da je tako bliska budućnost u pitanju; razlika je samo devet godina. Doduše, u nekoj sporednoj priči se i spominje razvoj boksa i prijelaz sa ljudske na robotsku borbu, ali ono što je prikazano u priči jest da su sa godinama koje neminovno prolaze, djeca i mladi, time i cijelo čovječanstvo, izloženi takvom napretku tehnologije, a o pristupu informacijama da i ne govorimo. Što podrazumijeva sve veći i veći razvoj dječje percepcije, poimanja svijeta i ljudskih odnosa.
Pravi čelik: Trailer
U filmu je dječak i više nego zreliji od svog oca, bivšeg boksera koji je s godinama pomalo otupio od silnih primljenih udaraca i ponaša sa poput djeteta, impulzivno i bez razmišljanja. Nakon što je ostao bez robota za borbu, sa sinom kojeg je dobio na čuvanje par mjeseci jer mu je majka poginula u nesreći, odlazi na stari otpad u potragu za dijelovima od kojih bi mogao sastaviti novog robota. Igrom sudbine će dječak naći staru verziju sparing robota kojeg će od totalnog autsajdera u borbi robota, zajedno sa ocem, učiniti pobjednikom. Motion capture tehnologija koja koristi CGI specijalne efekte bazirane na pokretima ljudi je i u ovom filmu došla do punog izražaja. Urađena sa takvom preciznošću da je naprosto ljepota gledati robote kako se bore u ringu, a svakako treba imati na umu da je stručni konsultant na filmu bio i slavni bokserski prvak Sugar Ray Leonard.
Ima nešto u toj priči i od Oskarom ovjenčanog „Rockyja“ sa Sylvesterom Stalloneom, a i legendarnim boks mečom Muhammada Alija i Georgea Foremana „The Rumble in the Jungle“. Ne znam da li je blasfemija usporediti takve stvari sa jednim tipičnim holivudskim blockbusterom, ali „Pravi čelik“, u biti dječji film, ima i srce i dušu, i to je ono što ga izdvaja od ostalih ''tipičnih'' holivudskih blockbustera.
