Hvaljeni kriminalistički prvijenac redatelja Joea Carnahana, ''Narc'', napokon je dobio kvalitetnog dramskog nasljednika. U posljednjih nekoliko filmova Carnahan se više poigravao tzv. ''pojačanim realizmom'', koji je graničio sa karikaturom (''Smokin' Aces''), odnosno komedijom (''The A-Team''); ovdje, sa Liamom Neesonom kao glavnim adutom u rukama, redatelj je napravio puni tematski krug, ali i otvorio neke nove divlje horizonte, kako sebi, tako i gledateljima.
U naturalističkoj, zbiljskoj maniri književnika Jacka Londona (''Zov divljine''), ''Opstanak'' (prema kratkoj priči Iana MacKenzieja Jeffersa) je film koji začudno zanemaruje holivudske upakirane norme i operira isključivo unutar psiholoških zidova, više se baveći filozofijom ljudskoga postojanja nego logistikom specijalnih efekata. Vječna pitanja o bitku, životu i smrti, dijelom i autobiografskom gubitku (glumčeva supruga, Natasha Richardson, poginula je 2009. godine u skijaškoj nesreći), sve su to redom čovjekove tragedije i skrivena previranja koja je na sebe preuzeo jedan od istinski velikih (i visokih) glumaca današnjice – Liam Neeson. Misija glavnoga junaka u čijoj se nemiloj koži našao, ''iskusnjare'' Johna Ottwayja, sasvim je jasna - preživjeti. Svladati neporecivo snažnu prirodu i opstati protiv vladajućih pravila većine, u ovom slučaju čopora agresivnih vukova koji brane svoj teritorij.
Opstanak: Trailer
Zrakoplov njegovih ljudi s razlogom pada upravo u divljinu ledom okovane Aljaske, u snježnu mećavu pod ekstremno niskim temperaturama. Ottway, koji na početku filma nije siguran vrijedi li uopće živjeti, nakon što je izgubio i ženu i želju, pa čak i ono malo snage da krene dalje, u situaciji ekstremne opasnosti u sebi aktivira jedino za što je oduvijek bio programiran – koračati naprijed.
Naravno, neće to biti lak zadatak, tim više što Ottway više cijeni životinje protiv kojih se bori od vlastitih supatnika koji su, prešutno, možda i zaslužili nesreću koja ih je zadesila.
Efektno podcrtavanje cjelokupne atmosfere bezizlaznosti elementima horora, propitkivanje o okrutnosti prirode, pa i boga, dovoljno je tmurno da vas ostavi uznemirene i ranjive u trenutcima potpune tišine. Pejzaži glavnoga kamermana Masanobua Takayanagija svjesno povlače paralele sa Boormanovim klasikom ''Oslobađanje'', jasno govoreći: Priroda ne oprašta, priroda se ne kaje.
U konačnici, ''Opstanak'' nije film o tome kako je to živjeti, već kako želimo umrijeti. Podrazumijeva se, uz pozamašnu količinu izrazito grafičkih scena i prevladavajuću notu primalnog nasilja, ''Opstanak'' nije svačija ideja subotnje razbibrige, ali je zato pravi sljedbenik verizma, istinitosti i surove egzistencije spram sirove Rambo verzije kakvu smo lako mogli dobiti. Izdvojite ga iz čopora filmske ponude i pogledajte, bez straha, ovaj vuk je pravi alfa mužjak.
