Prošlogodišnji hit u Francuskoj a nakon što je premijerno prikazan na Vukovar Film Festivalu konačno je pokucao i na vrata naših kino dvorana.
Film "Koncert" francuskog rumunja Radua Mihaileanua je neka vrst farse koja u sebi kombinira slatkoću melodrame (čitaj:slavenske patetike) popraćene političkim propitkivanjima promjena u post-komunističkim zemljama i komedije na rubu katastrofe u kontekstu Blues Brothersa.
Ako ste se ikada pitali kako bi Blues Brothers izgledali da su snimani na ovoj strani Atlantskog Oceana, Koncert je potpuni odgovor na tu eventualnu nedoumicu. I to kvalitetan, bolji od očekivanog ili zamišljenog.
Andrei Filipov je bio čudo od djeteta - slavni dirigent Boljšoj Orkestra, najvećeg orkestra u Rusiji. Danas kao 50-godišnjak, on je još uvijek u Boljšoju, no kao čistač. Tijekom komunističke ere otpušten je jer se nije želio riješiti židovskih svirača. No jednog dana on primi faks. Poziv da vodi orkestar u Plevel, u Pariz, kao zamjena u posljednji čas. Andrei dobije ludu ideju: okupit će stare glazbene prijatelje, grupicu starih glazbenika koji sad žive po Moskvi kao taksisti, prodavači na buvljaku ili radnici na porno filmovima. Idu u Pariz, kao Boljšoj orkestar. Hoće li uspjeti?
Hoće li? To ćete vidjeti na kraju filma, ipak vam ne želimo pokvariti doživljaj ovog filma. A senzibilna hrvatska publika bi itekako mogla uživati u ovoj rusko-francuskoj karikaturi. Naime, dok su s jedne strane Rusi prikazani kao razularena gomila švercera, cigana, rastrošnih ispičutura koja viče i dok razgovaraju o sasvim običnim stvarima, Francuzi su dočarani kao neurotične umišljene ulizice koje se dodvoravaju ama baš svakome, pa čak i onome tko im ide na živce.
Dosta detalja u ovom filmu asocira na Ernsta Lubitcha ali najbitnije je formiranje priče oko jednog lica, kao što je to slučaj sa Lubitschovom Ninochkom, koja je gle čuda također priča o Rusima u Parizu.
Ovdje je to lijepo lice Melanie Laurent, koja je u ulozi lijepe mlade violinistice nejasne slike o djetinjstvu i porijeklu pravi motiv gotovo manijakalne želje nekadašnjeg dirigenta teatra Boljšoj, gotovo boemski ga igra Aleksey Guskov, da se domogne Pariza i uz nju odsvira Koncert za violinu i orkestar Petra Iljiča Čajakovskog.
Kulminacija ovog filma događa se upravo na samom kraju, kada se komedija i melodrama spajaju u jedno i svi motivi priče bivaju otkriveni.
Stalno trubimo kako amerikanci prave totalne emotivne limunade od filmova. No, nakon ovog filma morati ćete priznati da kada to radimo mi s ove strane oceana, onda su to filmovi koji lupaju ravno u venu.
Ocjena: 7,7/10
