''Ghost Rider 2: Duh osvete'', film koji biste ako je suditi po stanju na box-officeu, IMDb-ju i rotten tomatoesu, trebali pod svaku cijenu izbjeći, zapravo i nije tako loša kino-zabava. Razmislite, nalazite se u predvorju vašeg omiljenog multipleksa, posteri napadaju sa svih strana, baš kao i najave po razbacanim LCD ekranima koji vas okružuju, čineći prostor kojim šećete pravom filmskom arenom. Kome valja dobaciti ''Joaquina Phoenixa'' – pokazati hladnokrvni palac prema dolje – a kome udijeliti dragocjena dva sata pozornosti, pa makar i rizična? Bez brige, veljača i ožujak ipak su malo opušteniji jer nas prave stvari tek očekuju u kasnijim mjesecima.
Prvotni ''Ghost Rider'' (2007.) također se nije proslavio u prethodno spomenutim kategorijama vrijednosti. Dapače, redatelj Mark Steven Johnson (''Daredevil'') posao je odradio poprilično mlako i neuvjerljivo, nikako u skladu naslovnog lika iz pakla. Zadatak mladog redateljskog dvojca Neveldine/Taylor (''Crank'', ''Gamer'') bio je ubrizgavanje smrtonosne doze adrenalina u gotovo posrnulu ideju nastavka, ali s jednim važnim preduvjetom – Nicholas Cage mora se vratiti!
Ghost Rider 2: Duh osvete: Trailer
Nalazimo se u jedinstvenoj situaciji, ''Ghost Rider 2: Duh osvete'' jest nastavak jer se naslovni kaskader Johnny Blaze skriva negdje u Istočnoj Europi, a s druge strane možemo reći kako film operira i u sve popularnijoj zoni rebootova, naslova koji su odlučili okrenuti novu stranicu vlastite povijesti, pritiskom na tipku restart. Kratko i jasno, ako ste voljeli akcijske ludorije iz ''Cranka'', ovdje ste u relativno dobrim rukama, labavo pričvršćeni sigurnosnim pojasevima, spremni za bungee jump. Neveldine i Taylor poznati su po svojim inovativnim potezima kamerom; dečki snimaju kadrove na skejtovima, rolama, vezani žicom dok lete u zraku zajedno sa likovima i općenito se zabavljaju kao iskusni kaskaderi, a to se naposljetku i osjeti. Scene sa Ghost Riderom priželjkuju se jer sadržavaju pravu dozu ludih stimulansa, dok gledamo kako vatrena beštija pljuje metke, siše duše negativaca i mokri napalm. Tu se vraćamo na gospodina Cagea, koji je i bez vizualnih efekata uspio odglumiti ljudsku inkarnaciju vraga na motoru.
Nicholas Cage prošle je godine ostvario uloge u čak 5 (pet) treševa, naslova koji su svakom sljedećom premijerom pokazali da nešto nije u redu sa njegovim izborom scenarija, pa i načinom prenošenja glumačkih karakteristika na veliki ekran. ''Ghost Rider 2'' idealan je spoj manije, otkačenosti, gotovo autobiografske neopterećenosti materijalom te, u konačnici, lako zaboravljive kino zabave koja je vjerojatno i bila glavni razlog nastanka ovog filma.
Cage hoda po setu poput kakvog afričkog voodoo idola, pomalo drveno, ali samouvjereno. Vječito namršten, nervozan, sposoban u svakom trenutku prasnuti u razuzdane navale tikova i histeričnog smijeha, a zatim se vratiti u neke samo njemu dokučive faze ''herojske'' mirnoće. Postoji neka metoda, možda i glumačka, u čitavom tom kaosu od performansa, a cjelokupna situacija neporecivo je zabavna, osobito ako ju prihvatite sa punom šakom kokica u ruci i razumnom količinom dobrodušnih prijatelja sa lijeve i desne strane. I loš film može biti itekako zabavan u pravom trenutku, zar ne?
Srećom, ''Ghost Rider 2'' nije samo diskutabilno kvalitetan stripovski materijal, Idris Elba u ulozi opako kulerskog svećenika Moreaua zabavlja se bez granica, kako egzotičnim naglaskom, tako i pomaknutom kolonom akcijskih sekvenci u kojima zdušno sudjeluje. Priču ne treba posebice naglašavati, mali Danny (Fergus Riordan) i njegova majka Nadya (Violante Placido) skrivaju se od samoga vraga, Roarkea (Ciarán Hinds), koji želi iskoristiti dječakovo tijelo ne bi li se dočepao svježe ljušture za svoju stoljećima ispaćenu dušu. Naći će se tu i ostarjeli Christopher ''Highlander'' Lambert u ulozi tetoviranog svećenika Methodiusa, ali ono što vas treba ponajviše zanimati - u tom mršavom vremenskom okviru od sat i pol - na kraju se kupovanje ulaznice (ipak) višestruko isplati: akcija je na zavidnoj razini, poput onih fanovskih filmova koje gledate na internetu i ponekad preferirate spram visokobudžetnih koje su vam servirali u kinu tamo-neke-godine, Nicholas Cage u najluđoj ''Bad Lieutenant'' vs. ''The Wicker Man'' formi, Idris Elba sa križem oko vrata i sačmaricom u ruci, te rock and roll osjećaj koji naprosto izbija iz paklenih pora pulp materijala.
Sve je dakle na mjestu za ''provod života'' ili, uozbiljimo se, simpatično provedeno vrijeme sa društvom; srećom, kasnije serviraju koktele u obližnjem baru, možda i poneki inspiriran ovom podzemnom bajkerskom utvarom.
