Komedije o vjenčanjima kao nepresušnom temom svaki puta iznova idu istim tokom; zaplet je neposredno pred vjenčanje i u tih par (tje)dana kulminiraju odnosi koji su skladno funkcionirali godinama ranije. Predvidivo je kako će se priča razvijati, varijacija je samo tko će ovaj puta ispitivati vlastite granice i na čiju štetu. A rasplet? Kako to već u komedijama biva. Uredu, ovo je film o djeverušama. No vjenčanja se u praksi pretvaraju u parade u kojima važnost dobivaju svi drugi više nego mladenci, a Djeveruše su samo jedan dio tih „svih“; njezine prijateljice.
Dijeljenje veselja s mladenkom Lillian (Maya Rrdolph) nepotpuno je poradi vlastitog nesređenog života kojemu Annie (Kristen Wiig) u ranim tridesetima još uvijek podiže temelje. Nositeljica filma je upravo Annie, a ne mladenka, pa je ovo iskarikaturirana verzija priče o ženi koja treba biti u svojoj priči, ali se našla u priči svoje prijateljice – i sad se u takvoj mora snaći, što joj ne ide od ruke.
Glumački postav u sastavu Wiig, Rudolph, Byrne, McLendon-Covey, Kemper i McCarthy pomno je odabran i doima se da je svaka od njih uistinu uživala u svojoj ulozi, pa su na trenutke čak i uvjerljive, no generalno su im likovi iskarikaturirani, a odnosi izmiješani pravim i prividnim prijateljstvom. Premda situacije jesu životne, a ne namješteno filmske, sve skupa je parada sa prenaglašenim emocijama i ulaganjem u sporedne emocije kao dominantne, a zanemarivanju pritom onoga na što se priča svodi – vjenčanja kao teme i prijateljstva kao motiva.
Humor je u sekvencama osrednje inteligentan, a u načelu tipičan humor američkih romantičnih komedija. Lagano popodnevno djelo namijenjeno je za opuštanje i to istinskim ljubielj(ic)ama Seksa i grada te adolescentima, no ne i zahtjevnijoj publici.
Film je rađen kao improvizacija na scenariju s glumcima, a Wiig je uz Annie Mumolo radila na scenariju. Kako je trajanje duže od dva sata, a bez sadržajnog ili vizualnog opravdanja za to, izmjene euforičnih i hiperbolično agresivnih raspoloženja akterica zatvaraju priču u prosječnu, monotonu i umjetnički bezvrijednu.
