[FILM_INFO_5292]
Postoje dvije skupine ljudi. Ona koja na riječ 'Hanka' pada u trans folka i sevdaha. I ona koja sanja Miru Killian. Svatko tko je gledao istoimenu mangu odmah mu na pamet padaju naslovna mjuza i mistika koju gledatelj može nožem u zraku rezati. Već je trailer ukazao na ključnu stavku nastavka - kao vodeću pjesmu nes(p)retno su instalirali onu Depeche Modea izazvavši posve nepotreban bijes vojske obožavatelja originala. I onda u silnom strahu ekspresno je i izbacili, zamijenili ili što već. To ziheraštvo nije se moglo sakriti ni tijekom same radnje filma i dojam je da je poprilično inkonzistentni scenarist Ehren Kruger (opus od 'Kruga' do očajnih 'Transformersa') potpao pod pritisak fanova i sve uprskao. Redatelj Rupert Sanders pak upada u koloplet producentskih očekivanja i formu gura ispred sadržaja. Na taj način je isisao srž predloška stvorivši 'duh u oklopu' izvornika. Još jedan kiks grubo je dočekan na nož - iz nepoznatog razloga filmaši deklasiraju japanske glumce i podmeću američke, te ulaze u otvorenu kritiku čitave zajednice, ljubitelja mange i politički korektnih institucija. Ciljanje na globalno tržište tako je razbilo japansku bazu koja film od početka ignorira.
Traženje se osjetilo i u izboru glumaca koji su stalno mijenjani. Posvemašnji manjak stabilnosti utjecao je na sve - izgubljena je i misterija, kritika transhumanizmu pala je u tko zna koji plan, a manga postaje blockbuster koji želi i 'mainstream' publiku i fanove. Hideo Kuze posve je beživotan lik, Batou služi kao čovjek-mitraljez, a Mira ni sama ne zna što bi i gdje bi dok je i Scarlet dosta nedefinirana. CGI i artističko vizualno rješenje ne zadržavaju premisu mange pa je i tu propuštena prilika. Stječe se dojam da su svi promašili 'ceo fudbal' i od pite napravili 'govno'. A da nema ogromnog naslijeđa originala, možda bi film i dobio pokoju dobru ocjenu. Kritičari ga nisu pretjerano uzeli na zub i taj val bi ga još mogao dovesti do sasvim solidne zarade na kino blagajnama, što je lice i naličje suvremenog filma. Ako imate dobru reklamu i ideju, sve možete prodati. Fan sam crtane verzije i znakovito je da sam nakon izlaska iz Cinestara u glavi snažnije osjetio elemente mange nego tek odgledanog filma. Ako je samo to plus, već je veliki - jer bi nova publika mogla pogledati i animirani izvornik iz davne 1989. pa osjetiti sve nivoe razlike. A njih je zaista mnogo i gotovo ih je nemoguće i nabrojati, no ključ je u osjećaju. Kojeg Hollywood nije uspio rekreirati.
Zanimljivo mi je da svi noviji SF filmovi nastoje preuzeti i iskoristiti atmosferu 'Blade Runnera' čime samo povećavaju pompu najavljenom nastavku. Ironično je da u svoj pretencioznosti umjesto duše prezentiraju samo oklop, ljušturu i lošu kopiju. Nezahvalno je hipotetizirati bi li bolja ideja bila da je u potpunosti kopiran izvornik ili pak da se sve prilagodilo novim okvirima. Dobra opaska dolazi iz ustiju kritičara Pavana Shamdasanija koji smatra da je original povezao okruženje Hong Konga i istočnjačku filozofiju o duši i tijelu, a producenti su amerikanizirajući poantu isprostituirali naslijeđe Masamunea Shirowa. Umjesto mistike dobili smo 'Oprah' duhovnost, umjesto poetične misterije predvidljivost i umjesto japanske mange američki strip. A ovdje niti je riječ o superjunacima niti bi trebala biti riječ o blockbusteru. Kada bismo sve povezali s religijom, ovo je zapravo suštinska blasfemija - koja kontroverzu koristi kao izliku za nesnalaženje i improvizaciju. Kada se previše bojite što će reći prosječan gledatelj, a strah vas je i ogromnog fandoma - onda bi ste se je****, a da vam ne uđe. I na kraju poput velike krave nosilice, ritnete i prospete mlijeko. Sreća pa je filmska industrija ionako poput glomazne farme...
