[FILM_INFO_4974]
Upravo traju ljetni praznici i svi moji vršnjaci odmaraju nakon što su se pozdravili s učiteljicom, te čekaju nove predmete i izazove petog razreda. Upravo je završilo Europsko prvenstvo u Engleskoj, a Ćiro Blažević postaje 'peder' nakon kalkulacija i ispadanja od goropadnih prvaka Elfa. Ratne posljedice još su u zraku, no tu je i jedan prilično nevjerojatan benefit - televizije u Republici Srpskoj ne potpadaju pod bilo kakve pravne režime i puštaju svjetske premijere prije samih kina. Došao je šesti srpanj i nakon premijere 'Twistera' dolazi spektakularno iznenađenje za sve pasionirane gledatelje - piratska verzija 'Dana nezavisnosti', koji tek za tjedan dana dolazi u hrvatska kina. Vilica do poda, cijele obitelji uz TV ekrane i dva i kusur sata legende prolaze. Will Smith dobiva globalne obrise nakon 'Princa iz Bel-Aira', vanzemaljci su uzdrmali učmalost devedesetih (nama je rat i dalje bio 'svakodnevna stvar'), a film unatoč piratima iz RS-a zarađuje preko deseterostruku cifru od uložene. Dvadeset godina gledali smo reprize, uživali na potpuno predvidljive scene i guštali na nostalgičnu mladost - kad ono, ideja o nastavku. Naravno, pogledao sam jednu od premijera jer ipak je to SF, ultimativni CGI i 'promocija liberalnih vrijednosti'.
Roland Emmerich se kroz godine istaknuo kao najveći promotor Stuttgarta, američkih 'vrijednosti', imperijalne borbe za demokraciju, obitelji Clinton, te sebi vrlo bliske (i preočite) gay populacije. Fantastično je što sve ove primisli ne promovira suptilno već toliko očigledno i invazivno da je takav izričaj prerastao patetiku i ušao u domenu simpatičnosti. Ako u filmu vidite smak svijeta, udar na zapadnjački misaoni sklop i američke zastave - možete biti sigurni da u svemu prste ima ovaj redatelj. A sve to i puno više vidite u drugom dijelu dana nezavisnosti. Osim Smitha, ali njega zaboravite nakon pet minuta, a tu su ionako bezvremenski Jeff Goldblum i Bill Pullman. Vanzemaljska prijetnja veća je nego prvi puta, ljudska sila veća je nego prvi puta, proračun je duplo veći nego prvi puta... I treći nastavak ovisi o duploj veličini proračuna na kino blagajnama. Likovi konstantno variraju između šeprtljavosti, nevjerojatne sposobnosti, ljubljenja s boljim (ili istim) polovicama, te nadahnutih govora u maniri najboljih kriznih menadžera. Svijet se ujedinio u patnji, svi ljudi su braća, ljubav je oko nas, a nabrijani lignjuni iz svemira poput zločestih terorista dolaze da nam sve preotmu.
Nisam mogao izdržati da odmah po izlasku iz kina ne provjerim sve o nastavku - misteriozna inteligencija tako prijeti da nam naš dragi dan nezavisnosti pretvori u intergalaktičku odiseju nalik 'Star Wars' ostvarenjima. S kirurški preciznim omjerom crnaca, Kineza, Židova, bijelaca i homoseksualaca. Da ne zvuči apsolutno sve kao loše izveden sarkazam - film je iznenađujuće dobar prvih 45 minuta, a kasnije je zabavan Reboot kojeg ćete s osmijehom na licu gledati uz more kokica, kole iz praška i čokoladica koje ste prokrijumčarili u džepovima. CGI je očekivano jako dobar što je zapravo i iznenađenje naspram dosta slabih efekata u nekim daleko više iščekivanim naslovima. Karakterizacija likova nije niti potrebna jer ih pamtimo iz jedinice pa smo dobili akciju, akciju, ljubljenje zastave, akciju, ljubljenje partnera i? Što drugo nego žrtvovanje 'da bi svima nama bilo bolje'. I iskreno se nadam da ćemo dobiti trojku! O da!
