Art kino Metropolis jučer je bilo krcato - karata za film više nije bilo. Mnogi su došli vidjeti što je to David Trueba (inače i odličan pisac!) složio zajedno s odličnom glumačkom postavom u kojoj svakako treba istaknuti Javiera Cámaru.
U Truebinoj knjizi Četiri prijatelja "naslovni junaci" jedno ljeto kreću na put po Španjolskoj u kombiju koji smrdi po siru, nadajući se da svoje probleme ostavljaju u Madridu i bježe put novih avantura. U Truebinu filmu "Život je lakši zatvorenih očiju" glavni junak i njegovih dvoje suputnika su jedni drugima potpuni stranci, a zelenim automobilom (koji ne smrdi ni po čemu) odlaze na zajednički put s različitim ciljevima.
Ovaj film ceste smješten je u 1966. godinu. Godinu kad Španjolska sanja o Španjolskoj bez Franca. Godinu kad mladić sanja o drugačijim obiteljskim odnosima u kojem ga otac neće maltretirati. Godinu kada trudna djevojka sanja o tome da ne mora biti smještena u posebnu ustanovu dok ne rodi kako ljudi ne bi saznali da je trudna. Godinu kada jedan profesor engleskog sanja o upoznavanju svog heroja - Johna Lennona.
Upravo posljednji san pokreće motor zelenog automobila. John Lennon je konačno dovoljno blizu - snima film u Španjolskoj, u Almeriji. "Peti Beatle", kako ga zovu njegovi učenici s kojima na satu prevodi i razjašnjava značenja Beatlesovih pjesama (npr., Help), uvježbava svoj razgovor s Lennonom i kreće na put.
Putujući ususret svom heroju, Antonio putem kupi dvoje autostopera, Belén (Natalia de Molina) i Juanja (Francesc Colomer). Onoliko koliko su misija i cilj Antonijevog puta jasni i precizni, toliko su Belénini i Juanjovi mutni i nejasni. Dok je Antoniov put put s povratkom, njih dvoje zapravo ne žele da njihov završi povratkom. Ona bježi iz ustanove u koju su je smjestili jer je trudna, a on bježi iz roditeljskog doma, sit očeve tiranije. Uz Antonija, koji svojim godinama i zanimanjem na ovom putovanju predstavlja očinsku figuru, na trenutke zaboravljaju svoje probleme, a on se o njima brine kao i o svojim učenicima.
Belén i Juanju Beatlesi ne znače ni upola koliko znače Antoniju (Juanjo čak preferira Kinkse ili Stonese), ali kako zeleni automobil guta kilometre koji mu preostaju do Almerije, polako ih obuzima Antonijevo uzbuđenje. Almerija na nekoliko dana (boravak se odužuje jer do Lennona ipak nije tako lako doći) postaje mjesto ostvarivanja njihovih snova: Antonio zna da će kad-tad stati pred svog idola, Juanjo dobiva posao u lokalnoj "birtiji", a Belén nije sama.
Konačno dobivši priliku pružanje ruke Johnu Lennonu, Antonio prilazi kamp-prikolici u kojoj se Lennon odmara u pauzama od snimanja filma. U kamp-prikolicu ulazi nesigurnim koracima, a odande izlazi gotovo lebdeći, opijen doživljenim (i kolačićima od marihuane). Upoznavši Lennona i čuvši ga kako pjeva i svira pjesmu Strawberry fields forever - čiji je stih poslužio kao naslov ovog filma - Antonio ostvaruje svoj san te doživljava i psihički polet koji prenosi na svoje suputnike kako bi i oni učinili isto - život možda je lakši zatvorenih očiju, ali kakav je to onda život?
Srećom, film od danas možete pogledati u redovnom programu kina Europa - ne zatvarajte oči pred njim!
